Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

„Škola za delikatne ljubavnike“ Svetlane Slapšak

„Škola za delikatne ljubavnike“ Svetlane Slapšak - slika 1
U svetu nagrađivana esejistkinja i kandidatkinja 2005. za Nobelovu nagradu za mir, Svetlana Slapšak je nakon veoma zapaženog debi romana „Ravnoteža“ (2016), objavila drugi roman, „Škola za delikatne ljubavnike“. Naslov i idejni okvir autorka je preuzela od devetnaestovekovnog francuskog pisca Retifa de la Bretona, produbivši ga pomoću Platonovog dijaloga „Fedar“ i vlastitim iskustvima koje je Slapšak kao jugoslovenska stipendistkinja doživela u Grčkoj 70ih godina 20. veka. Fabula romana ukršta javnu i privatnu dramu: 1974.godine, za vreme rušenja vojne diktature u Grčkoj, mlada stipendistkinja iz Jugoslavije, Nataša, sprečava samoubistvo čuvenog sovjetskog glumca Alekseja. Njihovi intenzivni susreti pretvaraju se u ljubav, a zajednička putovanja kroz Grčku pomogla su im da prepoznaju ostatke raznih perioda prošlosti i sagledaju političke situacije malih i velikih zemalja.

Formalno, roman je oblikovan kao dnevnik koji je istovremeno ljubavni i istorijsko-politički roman, putopis i filozoski dijalog. Proizvoljna priroda žanra dnevnika dozvolila je umetanje esejističkih pasaža i prevoda pesama sa grčkog, francuskog i ruskog, koji vešto povezani postaju savršeni dodaci glavnom tekstu. Autorka je radnju romana oblikovala oko nekoliko ključnih pitanja: šta je ljubav, kakva je veza ljubavi, politike i društva, kakav je smisao ličnog angažovanja u politici, zašto je sloboda učenja važna.

Atina kao „čarobni breg“ i Grčka kao jedan od centara civilizacije omogućavaju ovoj istaknutoj antropološkinji da vreme sagleda multiperspektivno, da na nov način postavi pitanja o slobodi različitih društava (Grčke, SFR Jugoslavije, SSSR-a, SAD-a, Češke, Poljske…), odnosa kulture, mita i istorije, izražavanja i demokratije. U ovim razmatranjima Slapšak koristi kolažnu i asocijativnu tehniku povezivanja, dajući veoma zanimljive primere iz pozorišta, muzike i filma.

Čitaoci koji ovu knjigu budu odabrali prvenstveno zbog putopisa, uživaće u dočaranim mestima i zanimljivostima koji se retko sreću u bedekerima. Oni koji budutražili ljubavni roman ispitivaće proces postepenog zbližavanja, koji odlikuju odličan humor i sofisticirana erotika. Najzahtevniji čitaoci voleće uzbudljivo organizovano pripovedanje, haiku pregnantne, lirske opise prirode, oštroumne i ritmizovane dijaloge, neprekidno otkrivajući važnost pastiša Platonovog „Fedra“, kao i bogatstvo saznanja koje donose brojne intertekstualne i intermedijalne veze. „Škola za delikatne ljubavnike“ nas uči ljubavi, koja menja lični jezik i javni govor, i predstavlja nužan kontrast zaglupljivanju i mržnji.

Autor: Svetlana Tomić
Izvor: World Literature Today, USA, novembar, 2018.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak (1948, Beograd), klasičnu gimnaziju završila je u Beogradu, gde je diplomirala, magistirala i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Bila je jedna od troje urednika satiričnog časopisa studenata Filozofskoga fakulteta u Beogradu Frontisterion, koji je zabranjen i uništen već sa prvim brojem, 1970. Pasoš oduzet od 1968. do 1973, pa ponovo 1975–1976. i 1988–1989. Saslušavana, praćena i pretučena od strane policije i tajnih službi. Dobila je univerzitetsku stipendiju kao najbolji diplomant Univerziteta u Beogradu 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu 1972–1988. Optužena u sudskom procesu posle denuncijacije iz Instituta, izgubila službu posle internog samoupravnog suđenja organizovanog u Institutu, na sudu oslobođena svake krivice (1988). Predsednica Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986–1989, sastavila i izdala preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, državljanstvo dobila 1993, posle mnogih napada i kleveta u slovenačkim medijima. Sa mužem Božidarom vodila mirovne akcije od 1986. i za vreme rata pružila gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbeglicama, organizovala sa njima letnju školu za bosanske izbeglice-tinejdžere (1993), koja se zbog velikog zanimanja od prvobitne tri nedelje produžila na četiri meseca. Nekoliko polaznika se zatim upisalo na univerzitete u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno – zbog negativnih kritika dela Dobrice Ćosića. Sastavila knjigu o dečjim pravima na bosansko-srpsko-hrvatsko-crnogorskom i na slovenačkom, koja je razdeljena svim osnovnim školama i centrima za izbeglice u Sloveniji. Knjiga je prevedena na romski jezik 2006. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Predavala na mnogim jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (od 2003), koordinator studijskih programa na ISH-u (Institutum Studiorum Humanitatis), postdiplomskog fakulteta za humanistiku u Ljubljani (od 1997), dekanka ISH-a (2003–2013). Penzionisana 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je predavala srpsku i hrvatsku književnost (1985–1992) na slavistici i Balkanske žene (1995–2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa ProFemina u Beogradu od 1994. Direktorka Srpskog kulturnog centra „Danilo Kiš“ u Ljubljani (2009–2013), umetnička direktorka SKC „Danilo Kiš“ od 2013, direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009). Nagrade: „Miloš Crnjanski“ za knjigu eseja 1990; American PEN Freedom of Expression Award 1993; Helsinki Watch Award 2000; Helen Award, Montreal, 2001; Nagrada „Mirko Kovač“ za knjigu eseja 2014. Objavila (napisala i/ili uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, preko četiristo studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko hiljadu petsto eseja, jedan roman, dve drame, libreto, nekoliko komada za Karađoz – pozorište senki, koje je uvela u Sloveniju, prevode sa grčkoga, novogrčkoga, latinskoga, francuskoga, engleskoga i slovenačkoga. Pisala je kolumne u Književnoj reči, Teleksu, Vremenu, Nezavisnom i drugim časopisima, kao i na portalu Peščanik. U mariborskom Večeru piše rubriku jednom nedeljno već osamnaest godina. Novije knjige: Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov, Ljubljana, Narodna galerija, 2011; Mikra theatrika: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (Knjižnica Mestnega gledališča ljubljanskega, zv. 156), Ljubljana, 2012; Zelje in spolnost: iz zgodovinske antropologije hrane, Beletrina, Ljubljana, 2013; Antička miturgija: žene, XX vek, Beograd, 2013; Leteći pilav: antropološki eseji o hrani, XX vek, Beograd, 2014; Kuhinja z razgledom, Goga, Novo Mesto, 2016, Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti, Prosvjeta, Sarajevo, 2016. Za roman Ravnoteža (Laguna) dobila je Vitalovu nagradu za 2016. godinu, a 2017. dobila je Nagradu mira ženskog odbora slovenačkog PEN-a. Godine 2018. objavila je roman Škola za delikatne ljubavnike. Foto: Iztok Dimc

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com