Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Roman o onome što se nikad nije desilo – „Tatarska pustinja“ u okviru Laguninog književnog kluba

Dobre priče o književnosti ni korona ne može da poremeti! U nemogućnosti da realizujemo tribinu Laguninog književnog kluba na starom mestu u knjižari Delfi u SKC-u, 63. susret održali smo na Instagram profilu laguna_knjige. Tema je bila roman „Tatarska pustinja“ Dina Bucatija. O ovom klasiku svetske književnosti govorio je Ivan Isailović, književni kritičar i član Jutjub dua „Bookvalisti“.
Roman o onome što se nikad nije desilo – „Tatarska pustinja“ u okviru Laguninog književnog kluba - slika 1
Napisana 1938, kada je svet iščekivao rat, „Tatarska pustinja“ je provokativna i zastrašujuća pripovest o nadi, čežnji i katkad užasnim posledicama naših snova i želja.

Posle turobnih godina provedenih na Vojnoj akademiji, poručnik Drogo konačno kreće na svoj prvi zadatak, u mračnu i tihu Tvrđavu Bastijani. Iza zidina tvrđave leži kamenje i suva zemlja: Tatarska pustinja. Koja je svrha ovog vojnog garnizona na mrtvoj granici? Hoće li Tatari ikada krenuti u napad na tvrđavu?

Isailović ističe da je Bucatijev pripovedač sjajan. „Tokom celog romana ono što nas ’vozi’ jeste da nismo sigurni ko je glavni junak. Fokalizovan je Đovani Drogo, ali možda je glavni junak i tvrđava Bastijani, a možda je i vreme. Sasvim sigurno je vreme, jer je to jedina stvar koja se menja i mi prisustvujemo jednom istorijskom dekoru koji nije lokalizovan.“

„Ono što ’vuče’ radnju je kafkijanska atmosfera lavirintskog ponašanja koji u ovom slučaju nije birokratski nego jedna militaristička logika celog sveta, u kome svako od junaka teži nekoj izuzetnosti, i to je vrlo karakteristično za delo Dina Bucatija“, ističe Isailović i dodaje da Đovani Drogo želi da mu se desi nešto izuzetno. „Mi pratimo taj put za koji ne znamo da li će biti donkihotovski ili će se nešto desiti, i kroz celu priču mislim da je pripovedač taj koji nas održava. Iako je tipska ličnost, ima nešto osobeno što nas privlači. Sudbina jednog čoveka sa kojom možemo da se poistovetimo.“

Čekanje je možda jedna od ključnih reči ove knjige.

„Ovde je sve ispunjeno nadom da će se ipak desiti nešto veliko i svi junaci su uvereni da je život koji oni vode pravi život. Mora nešto izuzetno da se desi i baš zbog toga je Drogo pravi tragički junak koji neće izazvati kod nas neku katarzu zato što mu se desila smrt, jer to nije najgore što može da se desi u književnosti. Ta nemogućnost da se bilo šta desi, to čekanje Tatara koji nikad neće doći, ta pasivnost i inertnost junaka koji prihvata taj poredak jeste ono tragično. Ovo je roman o onom što se nikad nije desilo“, istakao je Isailović.

Naredna tribina Laguninog književnog kluba zakazana je za petak 5. jun, a tema će biti roman „Podzemna železnica“ dvostrukog dobitnika Pulicerove nagrade Kolsona Vajtheda. Ova knjiga je na popustu 30% do 5. juna u knjižarama Delfi, na sajtu www.laguna.rs i Laguninom klubu čitalaca u Resavskoj 33.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Dino Bucati

Dino Bucati

Dino Bucati (Beluno, 1906 – Milano, 1972) zbog porodične tradicije završio je pravne nauke, ali nije nikad radio kao pravnik. Pored toga što je bio prozni pisac i novinar, bio je i pesnik, dramaturg, autor libreta za opere i izuzetan slikar. Od 1928. godine radio je kao novinar u listu Korijere dela sera, koji nije napustio do kraja svog života. Bio je specijalni izveštač i ratni dopisnik za vreme Drugog svetskog rata. Dino Bucati nije prestao da se potpisuje kao novinar ni posle dobijanja uglednih književnih nagrada. Ipak, njegove reportaže, članke, putopise, dopise doživljavamo kao literarne tvorevine, a ne novinarske. Bucatijeva književnička aktivnost počela je 1933. godine objavljivanjem romana Barnabo s planina. Knjiga je probudila prilično interesovanje i radoznalost kritike kao delo mladog početnika. Međutim, dve godine kasnije njegov drugi roman gotovo da nije ni primećen. Uspeh je došao objavljivanjem treće knjige, Tatarska pustinja (1940), koja je u roku od nekoliko godina prevedena na više jezika i izazvala mnoga odobravanja. Danas se ovaj roman smatra klasikom italijanske književnosti. Njegove pripovetke doprinele su učvršćivanju slave Dina Bucatija kod šire publike. Za zbirku Šezdeset pripovedaka Bucati je 1958. godine dobio najugledniju italijansku književnu nagradu Strega. Zbirku Prodavnica tajni pisac je sam priredio dve godine pre smrti, „u nadi da ću upoznati ljude s najboljim što sam napisao“, kako je rekao. Foto: © Giorgio Lotti / Mondadori Portfolio / hs.mediadelivery.fi / Wikimedia Commons

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com