Nakon melanholične zbirke priča „
Preko praga“, u kojoj nam se prikazao kao izvanredni psihološki portretista, preko „
Nebeskih dvorišta“, alegoriji o malom čoveku i njegovoj spremnosti za velike odluke i dela, do „
Stranca u šumi“, ličnoj ispovesti sastavljenoj od venca priča u kojima promišlja o pitanjima koja se postavljaju pred svakog čoveka, najnoviju knjigu „
Jedni drugima potrebni“
vladike Grigorija čine izabrane besede koje su obeležile njegov rad i služenje Bogu, kao i značajne trenutke, kako istorijske, tako i lične, kada su izgovorene.
Besede su pune emocija, poveznica, karakteriše ih pozitivan stav i želja da se prevaziđe svaka vrsta napetosti i neprijateljstva, „jer život teče i ne može se živeti izolovano, već veze moraju da se grade i pojačavaju“.