Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Prikaz romana „Povest o opsadi Lisabona“ Žozea Saramaga

Prikaz romana „Povest o opsadi Lisabona“ Žozea Saramaga - slika 1
Briljantno zabavna metafikcija o nestabilnosti istorije i stvarnosti iz pera priznatog portugalskog autora. Ovog puta Saramago nam priča priču o korektoru, Raimundu Silvi, sredovečnom usamljeniku koji nema drugog života sem posla – sve dok njegov zanos kompleksnim istorijskim radom (o opsadi Lisabona) ne poremeti iznenadni, neobjašnjivi potez. Raimundo menja jednu reč u tekstu, a posledica toga je tvrdnja (netačna) da krstaši u XII veku nisu pomogli portugalskom kralju Alfonsu u borbama za glavni grad protiv mavarskih okupatora. Raimundovo „bezobzirno zanemarivanje istorijskih činjenica“ neizbežno zaprepašćuje njegove poslodavce, ali budi radoznalost kod novog urednika, Marije Sare, koja mu predlaže da napiše roman u kom će razviti alternativnu istoriju koju je „stvorio“. Od ovog trenutka, Raimundov i Saramagov roman (koji ga okružuje) dobijaju vrtoglave promenljive forme: dijalog između autora i likova; svakodnevni susreti i pojave koje prate i poznata istorija i korektorova romantizovana verzija; i transpozicija Raimunda i Marije Sare (koja postaje njegova ljubavnica) u portugalskog heroja Mogimu i odlučnu konkubinu Ouranu. Saramago se elegantno šeta između sveta ponovo ispričane prošlosti i neherojskog domena u kom Raimundove prijatne fantazije konstantno prekidaju grčevi u stomaku i zvonjava telefona. Roman objedinjuje zastrašujući širok spektar referenci, vragolasto suprotstavljajući prošlo i sadašnje vreme i poprima formu elegantno zamršenih dugih rečenica i paragrafa – koji, iako zahtevaju veliku koncentraciju, nikada ne srljaju u nejasno, zahvaljujući Saramagovoj lucidnosti i dovitljivosti i njegovoj vrhunskoj prevodilačkoj verbalnoj i sintaksičkoj snalažljivosti. Najbolje delo velikog majstora, koji je možda jedan od najvećih živih pisaca.

Izvor: kirkusreviews.com
Prevod: Miloš Vulikić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Žoze Saramago

Žoze Saramago

Žoze Saramago (1922, Azinjaga – 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, „za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva“ (Autobiografija). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika „Diário de Nóticias“ smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti.  Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman Jevanđelje po Isusu Hristu 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća. Svoj prvi roman Zemlja greha objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni. Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke Moguće pesme 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: Verovatno radost (pesme, 1970), Priče s ovog i s onog sveta (1971), Putnička torba (priče, 1973), Godina 1993 (poema, 1973), Beleške (politički članci, 1974), Gledišta iznesena u DL (političke polemike protiv diktature, 1974), Kvaziobjekat (zbirka priča, 1978), Putovanje kroz Portugaliju (putopis, 1981) i romani Priručnik slikarstva i kaligrafije (1977), Samonikli (1980), Sedam Sunaca i Sedam Luna (1982), Godina smrti Rikarda Reiša (1984), Kameni splav (1986), Povest o opsadi Lisabona (1989), Jevanđelje po Isusu Hristu (1991), Esej o slepilu (1995), Sva imena (1997), Pećina (2001), Udvojeni čovek (2003), Esej o vidovitosti (2004), Smrt i njeni hirovi (2005) i Kain (2009). Napisao je i drame Noć (1979), Šta da radim sa ovom knjigom? (1980), Drugi život Franje Asiškog (1987) i In Nomine Dei (1991).  Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: „Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.“  Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu,  najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.  

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com