Prikaz romana „Čovek po imenu Uve“: Ko je vaš Uve?
Čovek po imenu Uve me je progonio dosta dugo. Svaki put kad sam otvorila Goodreads, netko je čitao „Uvea“. Ako nije čitao njega, čitali su „Baku“ („Moja baka vam se izvinjava“). I svi, baš svi su hvalili tu knjigu. A kako mi je knjiga doslovce iskakala iz frižidera, morala sam ju i ja pročitati.
Guess what? Fredrik Backman je švedski pisac koji NIJE napisao triler ili krimić! Kad sam ja to vidjela na naslovnici knjige, pomislila sam da se netko zabunio. Švedi pišu krimiće ili trilere. Švedi proizvode namještaj. Švedi rade izvrsne mesne okruglice. Švedi ne pišu humoristične, dirljive knjige!
Guess what? Fredrik Backman je švedski pisac koji NIJE napisao triler ili krimić! Kad sam ja to vidjela na naslovnici knjige, pomislila sam da se netko zabunio. Švedi pišu krimiće ili trilere. Švedi proizvode namještaj. Švedi rade izvrsne mesne okruglice. Švedi ne pišu humoristične, dirljive knjige!
Svi putevi kojima koračaš kroz život na ovaj ili onaj način „vode ka onome za šta si predodređen“.
Uve ima 59 godina i vozi Saab. To su jedine činjenice koje su zaista bitne. Čak nije ni bitno koliko Uve ima godina, već da vozi Saab. Jer po autu se čovjek poznaje. Ako mi ne vjerujete, pitajte njegovog susjeda Runea s kojim više ne priča. Naime, Rune je kupio BMW. Dovoljan razlog za prestanak prijateljstva.
„Svaki čovek mora da zna za šta se bori.“
Uve je tip susjeda koji bi vas vjerojatno jako živcirao. Svakodnevno promatra stanje ulice, provjerava da li je sve na svojemu mjestu, a ako nije, odmah to ispravlja. Ne možete napraviti ništa po susjedstvu a da on to ne sazna ili ne odobri. Ide vam na živce jer se zbog njega ne možete voziti autom po naselju. Ide vam na živce jer baš uvijek morate staviti bicikl u spremište. Ide vam na živce jer on ima onaj alat koji baš vama fali.
Uve je i tip osobe koji bi vas vjerojatno živcirao. Znate onu situaciju kad čekate u redu, raste vam nervoza jer u trgovini, banci ili pošti radi samo jedna blagajnica ili službenica, red je ogroman, a njima se nigdje ne žuri. Vi imate samo nekoliko sitnica u rukama ili morate platiti samo jedan sitan račun i taman kad mislite da ste na konju, ispred vas je netko tko će s blagajnicom raspravljati zašto mu nije vratila tu jednu lipu. Ili će ju pitati: zašto je nešto na akciji, a ovdje na blagajni je puna cijena? Vama je već svega preko glave, da biste mu vi iz svog džepa vratili tu jednu lipu. Platili biste mu i taj proizvod po punoj cijeni, samo da se već jednom makne s puta! I ne, neće odustati nikad!
I vi ste vjerojatno jednom izgubili živce, pa ste bez obzira na goleme redove proveli određeno vrijeme raspravljajući se s blagajnicom ili nekim službenikom o stvarima koje nisu logične ili o lipama koje moraju biti vraćene. Ali Uve to bez iznimke radi uvijek!
U današnje vreme ljudi su menjali svoje stvari tako brzo da je znanje o tome kako se zapravo prave stvari koje traju postalo suvišno. Nikog više nije bilo briga za kvalitet.
Uve je skeptičan i prema ljudima. Smatra kako ne može vjerovati osobama koje su više od 185 centimetara jer mu je neshvatljivo kako je moguće da toliko visokom čovjeku krv dođe do mozga.
Također, ne vjeruje ni tehnologiji. Uve sve radi sa svoje dvije ruke. To je još jedan od razloga zašto bi vam Uve mogao ići na živce.
Bio je to svet u kom ljudi zastarevaju pre nego što se istroše. Čitava zemlja koja spremno aplaudira činjenici da više niko nije u stanju da nešto pošteno uradi. Bezrezervno slavljenje osrednjosti.
Onda shvatite da Uve ima principe. Kojih se uvijek drži, bez obzira na to o kojoj je situaciji riječ i bez obzira na to o kojim ljudima se radilo. I neće posustati nikad. Čak i ako se radi o borbi s vjetrenjačama.
Dobro obavljen posao je dovoljna nagrada.
Uve me je u početku živcirao. Radnja mi je bila sumorna i stvarno mi je svaki njegov potez dizao živac. Stranicu po stranicu, moje se mišljenje mijenjalo. Nisam htjela da knjiga završi i namjerno sam odgađala čitanje kako bismo se Uve i ja družili.
„Čovek po imenu Uve“ nas je na čitateljskom klubu u velikoj većini ujedinio u mišljenjima. Na početku nam je Uve jednostavno bio naporan – ti njegovi čudnovati principi, nekoliko pokušaja samoubojstva, manjak emocionalne inteligencije, ljutit, srdit, neprilagođen. No do kraja knjige osvojio je naša srca u tolikoj mjeri da je većina nas pustila suzu ili dvije. Neke je likom podsjetio na djedove, neke na same sebe (u toj sam skupini). Iako na momente predvidljiva, knjiga nas nije razočarala i uživale smo u njoj. Svidjelo nam se kako Bakman prikazuje usamljenost i obične, svakodnevne stvari. Sve u svemu, ukupna ocjena je 4,78. Sve smo dale čiste petice, osim jedne čitateljice kojoj nije odgovarao humor koji se veže uz samoubojstvo, što je zapravo cijeli jedan segment o kojem nismo promišljale.
„Čovek po imenu Uve“ nas je na čitateljskom klubu u velikoj većini ujedinio u mišljenjima. Na početku nam je Uve jednostavno bio naporan – ti njegovi čudnovati principi, nekoliko pokušaja samoubojstva, manjak emocionalne inteligencije, ljutit, srdit, neprilagođen. No do kraja knjige osvojio je naša srca u tolikoj mjeri da je većina nas pustila suzu ili dvije. Neke je likom podsjetio na djedove, neke na same sebe (u toj sam skupini). Iako na momente predvidljiva, knjiga nas nije razočarala i uživale smo u njoj. Svidjelo nam se kako Bakman prikazuje usamljenost i obične, svakodnevne stvari. Sve u svemu, ukupna ocjena je 4,78. Sve smo dale čiste petice, osim jedne čitateljice kojoj nije odgovarao humor koji se veže uz samoubojstvo, što je zapravo cijeli jedan segment o kojem nismo promišljale.
„Potreban je samo jedan jedini zrak sunca da oteram senke u beg.“
Ipak, Uve vam se uvuče pod kožu, htjeli vi to ili ne. Bez obzira na njegove principe i nepokolebljivu strast prema redu i kontroli, ima toplo srce. Doduše, srce koje se skriva ispod čahure, ali jednom kad pokucate, dobit ćete prijatelja za cijeli život.
Tko je vaš Uve?
Izvor: Knjigožderonja
