Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Prikaz romana „Christkind“: Boris Dežulović o vampiru koji je ugrizao Hitlera

Prikaz romana „Christkind“: Boris Dežulović o vampiru koji je ugrizao Hitlera - slika 1
U svom novom romanu Boris Dežulović traga za pravim korenima nastanka monstruma i čudovišta.

Svaka pristojna osoba koja drži do svojih vrednosti najmanje jednom u životu je maštala kako bi, da postoji, iskoristila vremeplov da se vrati kroz vreme i ubije Hitlera dok još nije počinio svoja najpoznatija zlodela.

Pristojni umetnici koji za svoj izraz koriste sredstva naracije često su u svojim delima koristili ovu ideju. A kako među drugovima umetnicima ima dosta pristojnog sveta, danas postoji pristojan broj knjiga, filmova, serija i stripova koji su obradili ovu ideju.

Upravo je zbog toga sve teže biti originalan i publici predstaviti staru i poprilično izlizanu temu na novi način. U suprotnom, sve će se pretvoriti u neku vrstu parodije i jeftinog vica, a sa Hitlerom nema šale. O ovom potonjem nam ponešto može reći i britanski komičar Džon Kliz koji nikako nije mogao da zainteresuje ljude za svoju humorističnu seriju o Hitleru koji se doseljava u tipičan engleski komšiluk. Čini se da je jedini komičar koji je uspeo da se, sa uspehom, našali na Hitlerov račun bio Mel Bruks u svojoj predstavi (i filmovima) „Producenti“.

Zato je, na primer, posebno zanimljiv, ovaj put daleko uspešniji, pokušaj još jednog britanskog komičara Stivena Fraja, da u svom romanu „Stvaranje istorije“ ponudi, za književnost, sasvim originalnu ideju o Hitleru.

Trebalo bi, kao originalan, spomenuti i roman „Opet on“ nemačkog novinara i književnika Timura Vermesa. Ovaj roman koji je doživeo i jednu, prilično solidnu, filmsku adaptaciju bavi se Hitlerom u današnjem okruženju. Hitler se budi na jednoj livadi u Berlinu. Kancelarka je Angela Merkel, a Nemačka je najmoćnija evropska država. Hoće li njegove ideje uspeti da zažive u novom okruženju? Koliko je Hitler uticao na istoriju, a koliko je istorija, zapravo, uticala na njega?

Upravo na ovom tragu je i hrvatski novinar i književnik Boris Dežulović u svojoj najnovijoj knjizi „Christkind“.

U pitanju je priča o putniku kroz vreme koji iz Splita s kraja 20. veka dolazi na jug Austrije s kraja prethodnog veka, u jedan gradić „koji je služio samo za pretovar kamene soli iz Hallstata, da kroz njega prolaze samo vlakovi i životi“, kako bi ubio osmogodišnjeg Adolfa Hitlera.

Ovo pastoralno mesto kao da je preslikano sa neke razglednice. Sve je u njemu tipično. Prosečno. Stanovnici su ljupki i ljubazni. Malo toga se dešava, tako da je nedavni boravak Brema Stokera koji je, nedugo posle boravka u gradiću u kome je prikupljao građu za priču, objavio roman „Drakula“, izazvao pravu malu provalu ushićenosti među ljubaznim stanovnicima ovog pitoresknog gradića. Pre njega jedini „selebriti“ koji je prošao kroz gradić bio je Napoleon Bonaparta, a od toga je prošlo baš dosta vremena i generacija.

Međutim, već prve večeri po dolasku našeg junaka, u jednoj hotelskoj sobi neko je ubio osmogodišnju devojčicu, a na njenom telu su pronađeni ugrizi dva, čini se, oštra vampirska očnjaka.

Nedugo zatim stradao je i lokalni pijanac, a grad je ponesen atmosferom iz „Drakule“ – ozbiljno misle da je dotičnog ubio ili vampir ili lutajuća duša nekog Napoleonovog vojnika.

U pansionu se nalazi i misteriozni stranac iz Transilvanije koji na rukama i nogama ima šest prstiju i koji se svake noći išunja iz svoje sobe u koju se vraća tek u zoru.

Da stvar bude zabavnija, uskoro se celoj plejadi pridružuje i američki književnik Mark Tven.

Što duže odlaže svoj zadatak i što ima više dileme da li ubiti ili ne malog dečaka koji se zove Adolf, a preziva Hitler i koji će uskoro postati Onaj Adolf Hitler, naš junak počinje da uviđa sve više stvari. Atmosfera u tipičnom austrijskom gradiću se postepeno menja, njegovi stanovnici polako pokazuju svoje pravo lice, maske i kulise padaju, a spoznaja je koliko užasna toliko i neminovna.

Dežulović nam na svoj jednostavan i lagan pripovedački način nudi odgovor ko je na kraju ugrizao malog Hitlera, isisao mu krv i od dečaka koji je želeo da postane ili sveštenik ili, inspirisan tada popularnim romanima Karla Maja, kauboj i traper, stvorio monstruma koga je istorija upamtila.

Hoće li nas odgovor iznenaditi?

Autor: Milan Aranđelović
Izvor: bookvar.rs

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Boris Dežulović

Boris Dežulović

Boris Dežulović rođen je 20. novembra 1964. u Splitu. Karijeru u novinarstvu započeo je 1977. kao vlasnik i urednik Đulabija, nedeljnika 7a razreda Osnovne škole „Bruno Ivanović“ u Splitu, i Glasila razredne ćelije, časopisa I27 razreda splitske Srednje škole „Ante Jonić“, te istraživački novinar Građevinara, lista Srednje građevinske škole „Ćiro Gamulin“, gde je doživeo prvi susret s cenzurom i zabranu teksta o korupciji u upravi škole. Nakon kraćih izleta u nogomet, veslanje, ragbi, rokenrol, alternativno kazalište, strip, drogu i sitni kriminal, sredinom osamdesetih postaje grafički urednik u splitskoj Omladinskoj iskri i urednik satiričkog priloga Le Spizd. Od 1990. radi kao novinar Nedjeljne Dalmacije, te ratni reporter i komentator Slobodne Dalmacije. Od 1988. zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem u Nedjeljnoj, odnosno Slobodnoj Dalmaciji, uređuje satirički podlistak Feral Tribune, koji nakon HDZ-ovog preuzimanja splitske novinske kuće 1993. izdvajaju i utemeljuju kao nezavisni satiričko-politički nedeljnik. Krajem 1999. napušta Feral i postaje kolumnista Globusa, te saradnik ostalih izdanja Europa Press Holdinga, odakle odlazi nakon otkazivanja saradnje u Slobodnoj Dalmaciji 2015. godine. Danas radi za Novosti, nedeljnik Srpskog narodnog vijeća. Dugogodišnji je redovni kolumnista ljubljanskog Dnevnika i portala N1, te stalni ili povremeni saradnik brojnih hrvatskih, srpskih i bosanskohercegovačkih medija. U izboru Hrvatskog novinarskog društva 2004. proglašen je novinarom godine, a 2014. u Londonu je dobio i European Press Award za najbolji novinski komentar. Koautor je brojnih proznih zbirki i monografija, i autor scenarija za dokumentarni film Jasmile Žbanić Dnevnik graditelja (2007) o rekonstrukciji mostarskog Starog mosta. S pjesničko-satiričkim kabareom Melodije Bljeska i Oluje zajedno s Predragom Lucićem deset je godina, od 2007. do 2017, nastupao po gradovima i selima bivše Jugoslavije, te sadašnje Švedske, Norveške, Nemačke, Belgije i Luksemburga. S Lucićem je 1999. u Biblioteci Feral Tribune uredio i Antologiju suvremene hrvatske gluposti, a objavio je još romane Christkind (2003) – za koji je dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno delo godine – i Jebo sad hiljadu dinara (2005), pesničku zbirku Pjesme iz Lore (2005) i zbirku priča Poglavnikova bakterija (2007), izbore kolumni Ugovor s đavlom (2008), Crveno i crno (2010), Zločin i kazna (2010), Rat i mir (2012) i U potrazi za izgubljenim vremenom (2013), knjigu intervjua Razgovori sa Smojom (2015), te zbirke eseja Diego Armando i sedam patuljaka (2011) i Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg (2019). Knjige, pripovetke, pesme i eseji prevođeni su mu na nemački, italijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik. Živi i radi u jednom malom ribarskom selu između Trsta i Dubrovnika gde ilegalno peče rakiju, lovi ribu i povremeno zapisuje stvari.   Foto: Tanja Draškić Savić

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com