Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Prikaz putopisnog romana Svetlane Slapšak „Škola za delikatne ljubavnike“

Prikaz putopisnog romana Svetlane Slapšak „Škola za delikatne ljubavnike“ - slika 1
U osnovi romana je Platonov „Fedar“, beseda o prirodi ljubavi koja dokazuje da je zanos ljubavnika izvor najdublje sreće.

Antički Grci su smatrali da je ljubav „bolest“ koja se može lečiti samo vođenjem ljubavi, i to svaki put kada se pojavi. Opis pomenutog stanja čežnje vrlo je sličan opisima simptoma gripa, čulo se na promociji novog putopisnog romana književnice Svetlane Slapšak, dobitnice Vitalove nagrade, disidenta komunističkog režima, koja je izbačena iz Udruženja književnika Srbije zbog kritike dela Dobrice Ćosića. „Škola za delikatne ljubavnike“ objavljena je u Laguni i predstavljena novinarima u knjižari - kafeu „Delfi“ sredinom aprila.

Sve ono što su želeli od života večiti putnici u duši, a nisu doživeli na javi, tema je romana. Putovanje stazama antičke Grčke, u društvu voljene osobe, koja je dobar turistički vodič, biće prava poslastica za ljubitelje putopisne proze. Ljubav vremešnog ruskog glumca Alekseja i mlade jugoslovenske studentkinje klasične književnosti Taše, koji se sreću sedamdesetih godina u Atini, u vreme političke nestabilnosti, simbolično opisuje trvenje između tadašnje Jugoslavije i Sovjetskog saveza. Bila je to ljubav koja je zbog razlike u godinama bila osuđena da ostane samo avantura.

U osnovi romana je Platonov „Fedar“, beseda o prirodi ljubavi koja dokazuje da je zanos ljubavnika izvor najveće sreće. Platon je govorio o dve vrste zanosa, jedan je uzrok ljudske bolesti, a drugi je posledica božje izmene običnoga stanja. Tašina i Aleksejeva ljubav lišena je duhovne predstave o večnoj romantičnoj ljubavi, o prepoznavanju dveju duša različitog pola. To je bila ljubav u duhu novog vremena, koja ne priznaje nijednu granicu, pa ni granicu pola. I dok je on razmišljao o budućnosti s njom, ona je želela da pobegne, da ne misli o budućnosti...

„Do najdragocenijih dobara dolazimo zanosom, ukoliko nam se on daje kao božji poklon. Lepši je zanos koji dolazi od Boga, nego razboritost koja je od ljudi“, pisao je Platon. Tako se i ljubav Alekseja i Taše opire hijerarhiji i opstaje zahvaljujući zanosu koji je obostran. Prebrodili su razliku u godinama, pa u njihovom slučaju čežnja ostaje večna, dok se iluziji nikad nisu pokorili. Novi roman Slapšakove biće prilika da još jednom proverite svoje znanje iz antičke književnosti i razmislite o tome kuda vodi veza u kojoj se trenutno nalazite?

Autor: Vera Ponti  
Izvor: Poljoindustrija

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak (1948, Beograd), klasičnu gimnaziju završila je u Beogradu, gde je diplomirala, magistirala i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Bila je jedna od troje urednika satiričnog časopisa studenata Filozofskoga fakulteta u Beogradu Frontisterion, koji je zabranjen i uništen već sa prvim brojem, 1970. Pasoš oduzet od 1968. do 1973, pa ponovo 1975–1976. i 1988–1989. Saslušavana, praćena i pretučena od strane policije i tajnih službi. Dobila je univerzitetsku stipendiju kao najbolji diplomant Univerziteta u Beogradu 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu 1972–1988. Optužena u sudskom procesu posle denuncijacije iz Instituta, izgubila službu posle internog samoupravnog suđenja organizovanog u Institutu, na sudu oslobođena svake krivice (1988). Predsednica Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986–1989, sastavila i izdala preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, državljanstvo dobila 1993, posle mnogih napada i kleveta u slovenačkim medijima. Sa mužem Božidarom vodila mirovne akcije od 1986. i za vreme rata pružila gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbeglicama, organizovala sa njima letnju školu za bosanske izbeglice-tinejdžere (1993), koja se zbog velikog zanimanja od prvobitne tri nedelje produžila na četiri meseca. Nekoliko polaznika se zatim upisalo na univerzitete u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno – zbog negativnih kritika dela Dobrice Ćosića. Sastavila knjigu o dečjim pravima na bosansko-srpsko-hrvatsko-crnogorskom i na slovenačkom, koja je razdeljena svim osnovnim školama i centrima za izbeglice u Sloveniji. Knjiga je prevedena na romski jezik 2006. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Predavala na mnogim jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (od 2003), koordinator studijskih programa na ISH-u (Institutum Studiorum Humanitatis), postdiplomskog fakulteta za humanistiku u Ljubljani (od 1997), dekanka ISH-a (2003–2013). Penzionisana 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je predavala srpsku i hrvatsku književnost (1985–1992) na slavistici i Balkanske žene (1995–2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa ProFemina u Beogradu od 1994. Direktorka Srpskog kulturnog centra „Danilo Kiš“ u Ljubljani (2009–2013), umetnička direktorka SKC „Danilo Kiš“ od 2013, direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009). Nagrade: „Miloš Crnjanski“ za knjigu eseja 1990; American PEN Freedom of Expression Award 1993; Helsinki Watch Award 2000; Helen Award, Montreal, 2001; Nagrada „Mirko Kovač“ za knjigu eseja 2014. Objavila (napisala i/ili uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, preko četiristo studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko hiljadu petsto eseja, jedan roman, dve drame, libreto, nekoliko komada za Karađoz – pozorište senki, koje je uvela u Sloveniju, prevode sa grčkoga, novogrčkoga, latinskoga, francuskoga, engleskoga i slovenačkoga. Pisala je kolumne u Književnoj reči, Teleksu, Vremenu, Nezavisnom i drugim časopisima, kao i na portalu Peščanik. U mariborskom Večeru piše rubriku jednom nedeljno već osamnaest godina. Novije knjige: Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov, Ljubljana, Narodna galerija, 2011; Mikra theatrika: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (Knjižnica Mestnega gledališča ljubljanskega, zv. 156), Ljubljana, 2012; Zelje in spolnost: iz zgodovinske antropologije hrane, Beletrina, Ljubljana, 2013; Antička miturgija: žene, XX vek, Beograd, 2013; Leteći pilav: antropološki eseji o hrani, XX vek, Beograd, 2014; Kuhinja z razgledom, Goga, Novo Mesto, 2016, Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti, Prosvjeta, Sarajevo, 2016. Za roman Ravnoteža (Laguna) dobila je Vitalovu nagradu za 2016. godinu, a 2017. dobila je Nagradu mira ženskog odbora slovenačkog PEN-a. Godine 2018. objavila je roman Škola za delikatne ljubavnike. Foto: Iztok Dimc

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com