Prikaz Puškinovih dela „Kapetanova kći“ i „Pikova dama“: Živo, snažno, vanvremenski
Da je Aleksandar Puškin književni genije, uveravamo se čitajući roman „Kapetanova kći“, univerzalnu priču o ljubavi i izdaji, i pripovetku „Pikova dama“, enigmatičnu priču o vremešnoj grofici koja je vešto varala na kartama.
Veliki Aleksandar Sergejevič Puškin (1799–1837)! Kakav pisac! Njegova dela zaista su besmrtna, a Laguna nam donosi dvostruko zadovoljstvo – izdanje koje u jednoj knjizi objedinjuje dva ključna ostvarenja ovog književnog genija: pustolovno-ljubavni roman „Kapetanova kći“ i pripovetku sa elementima horora i fantastike „Pikova dama“, i to u sada već klasičnim prevodima Božidara Kovačevića (1902–1990).
Posle završetka rada na svom najpoznatijem delu, romanu u stihovima „Evgenije Onjegin“ (1825–1832), Puškin se vratio prozi: „Kapetanova kći“ (1836), njegovo poslednje završeno i objavljeno delo, nadahnuto je istorijskim faktima i donosi romantičarsko viđenje događaja koji su pratili pobunu Jemeljana Pugačova, donskog kozaka koji je 1773. godine, lažno se predstavljajući kao ubijeni car Petar III, podigao krvavu bunu koja je uzdrmala carsku Rusiju i samu Katarinu II. Važnu ulogu u uverljivosti prikaza događaja u romanu ima i to što je Puškin istovremeno radio na istorijskom spisu „Istorija Pugačova“ (objavljenom 1834), proučavajući obimnu arhivsku dokumentaciju.
Koristeći ispovednu formu, Puškin pripovedanje „poverava“ glavnom junaku Petru Andrejiču Grinjevu, koji opisuje avanturu iz mladosti, u vreme kada je kao sedamnaestogodišnji oficir započinjao službu u ruskoj provinciji. Nedugo po stupanju na službu u zabačenoj oblasti južne Rusije, mladi plemić se zaljubljuje u plavokosu Mariju Ivanovnu – Mašu – ponositu kćer kapetana tvrđave. Ni Maša ne ostaje ravnodušna, ali njihov odnos biva prekinut spletkom ljubomornog Švabrina, ražalovanog gardijskog oficira. U dvoboju koji sledi Grinjev biva ranjen, a nakon toga se događa još veći preokret: Bjelogorsku tvrđavu opseda Pugačov, vođa krvlju obojene kozačke pobune, i otima kapetanovu kćer. Lik Pugačova predstavljen je snažno, upečatljivo i iznenađujuće višeslojno. Najlakše bi bilo prikazati ga kao krvoločnog tiranina, ali Puškin to odbija: njegov Pugačov je brutalan, ali harizmatičan, istovremeno zastrašujući i tragičan.
Od prvog izdanja do danas, Puškinov roman je preveden na sve značajne jezike, doživeo nebrojena izdanja i postao jedno od najvoljenijih dela svetske književnosti. Neprolazna popularnost „Kapetanove kćeri“ daleko je od slučajne. Oslanjajući se na istorijsku građu, Puškin – u duhu romantizma, ali i sa nagoveštajem nadolazećeg realizma – ispreda uzbudljivu ljubavnu priču punu iskušenja, opasnosti i dramatičnih preokreta. Puškin ne insistira na detaljnim opisima, ne usporava ritam – naprotiv, radnja teče živahno, događaji se smenjuju gotovo bez predaha. Ozbiljni tonovi smenjuju se humorom, a pripovedačka energija nagoni čitaoca da roman pročita u jednom dahu, a uz to deluje veoma sveže, iako je ovo delo napisano pre gotovo dva veka. Samo nekoliko meseci pošto je završio knjigu, Puškin gine u dvoboju – te „Kapetanova kći“ postaje njegovo poslednje dovršeno delo, svojevrsni epitaf veličanstvenog opusa.
Novela „Pikova dama“ (1834), duga četrdesetak stranica, jedno je od najznamenitijih dela ruske književnosti s elementima fantastike. Glavni junak, mladi inženjer Herman, opsednut je željom da otkrije tajnu nepogrešivog dobitka u kartaškoj igri. Kada čuje priču o vremešnoj grofici koja je nekada davno u Parizu ovladala „čarobnom“ strategijom, odlučuje da od nje po svaku cenu iznudi znanje koje će mu obezbediti siguran uspeh. Da bi to postigao, Herman počinje da se udvara crnokosoj Lizaveti Ivanovoj – Lizici – grofičnoj stidljivoj družbenici koja, obmanuta, u pismu objašnjava mladiću kako da uđe u kuću i poseti je. Ali Hermanov cilj nije Liza, već grofica... „Pikova dama“ je novela se čuvenim preokretom (koji ne smem da otkrijem!), jer grofičina tajna ima visoku cenu – mnogo višu nego što je Herman očekivao. U pitanju je delo koje može biti deo antologije u kojoj bi bile sakupljene najbolje priče jeze i fantazije iz doba romantizma, rame uz rame sa Poom, Hofmanom, Le Fanuom – prvoklasni jezivi književni minjon.
Zajedno „Kapetanova kći“ i „Pikova dama“ predstavljaju savršen ulaz u svet Puškinove proze – živ, snažan i vanvremenski – što uostalom i jeste ključna osobina klasične književnosti.
Autor: Đorđe Bajić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 60































