Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Prikaz mladih kritičara: „Princezin rođendan“

Prikaz mladih kritičara: „Princezin rođendan“ - slika 1
Bajke su neverovatne, poučne priče sa srećnim krajem. „Princezin rođendan“ ipak nije kao ostale.

Ova knjiga, kako to naslov kaže, govori o princezi, rodom iz Španije, koja slavi svoj rođendan. Kao što i dolikuje jednoj princezi, na rođendan su pozvana samo pristojna deca. Princeza je imala zlatnu kosu sa belom ružom u njoj, koja se lepo uklapala sa sivom haljinom i lepezom rozikaste boje. Čim saznate da je tako lepa, pomislićete da je i jako fina. Ali nisam sigurna da je baš tako.

Na princezinom rođendanu je bilo mnogo zabave – Egipćani su plesali, bila je borba bikova, mađioničar sa zmijama koje su se odazivale na zvuk flaute, jako čudan medved, ali najbitniji je bio patuljak koji je plesao. Bio je jako nizak i ružan, sa crnom kosom i u ljubičastom džemperu, groznog lica i krivih nogu. Otac ga je prodao kralju da bi zabavljao goste. Čim je patuljak video princezu, odmah se u nju zaljubio. Svi su se smejali njegovom plesu, čak i princeza koja mu je dala belu ružu. On je pomislio da ga ona voli, ali je situacija bila totalno suprotna. Taj ružni patuljak je imao veliko srce, živeo je u šumi i hranio ptice i veverice, delio zimi sa njima svoj suvi crni hleb. Družio se sa gušterima i pticama. Jednom rečju, bio je velikodušan. Za princezu se to ne može reći. Ona je bila ohola i navikla da joj se ispunjavaju sve želje. Pošto je patuljak živeo u šumi, pre nego što je stigao u dvor nije znao kako izgleda, pa je tu video svoj odraz u ogledalu i srce mu je puklo od tuge.

Iako lepa, princeza nije bila dobra u duši. Ona je bila loša prema patuljku, koji koliko god bio ružan, imao je veliko srce. I tu leži najvažnija poruka ove bajke Oskara Vajlda: nije baš sve kako izgleda. Baš zato svima preporučujem ovu knjigu, jer nije bitno da li je neko lep ili ne, već kakav je iznutra.

Još jedna preporuka su crteži Ane Grigorjev koji su potpuno oživeli likove iz knjige. Imala sam osećaj da mi se prava princeza smeši.

Autor: Srna, 10 godina

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Oskar Vajld

Oskar Vajld

Oskar Fingal O’Flaherti Vils Vajld rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu u znamenitoj porodici irskih intelektualaca. Erudicija, elokvencija i ekscentričnost po kojima je Oskar Vajld kroz život i istoriju postao prepoznatljiv umnogome su poticale iz kuće. Diplomiravši na univerzitetu Triniti u Dablinu, Oskar Vajld je nastavio studije na koledžu Modlen u Oksfordu. Redovno je pisao umetničku kritiku i 1881. godine objavio debitantsku zbirku poezije pod nenametljivim naslovom Pesme (Poems). Početkom 1882. godine Vajld se otisnuo preko Atlantika i upustio u jednogodišnju turneju po Severnoj Americi, gde je kao samoproklamovani „apostol esteticizma“ držao nesvakidašnja predavanja o savremenoj poeziji i uređivanju enterijera. Do kraja turneje, Vajld je stasao u dendija koji pleni ličnom filozofijom i u umetnika spremnog da krene put književnog ostvarenja. Po povratku iz Sjedinjenih Država, Vajld se oženio Konstancom Lojd. Skućivši se u Čelziju, mladi bračni par je uskoro dobio dva sina. Krajem 1886. godine Vajld se prihvatio uređivanja magazina Ženski svet (The Woman’s World), u kom je nastojao da afirmiše ženske umetničke i društveno-političke poduhvate. Sredinom 1888. godine, Vajld je objavio Srećnog kraljevića i druge bajke, zbirku romansiranih alegorijskih priča koje je pripovedao svojim sinovima. Srećni kraljević obeležio je početak najplodnijeg spisateljskog perioda u Vajldovoj karijeri. Usledile su još dve zbirke kratke proze, iz kojih su se izdvojile humorističke misterije „Zločin lorda Artura Sevila“ i „Kantervilski duh“. U istom razdoblju nastala je i pripovetka „Portret gospodina V. H.“, koja kroz intrigu i romansu fabulira književno-istorijske polemike o identitetu mladića kom je Šekspir posvetio svoje sonete. Zbirka Namere iz 1891. godine objedinila je Vajldove eseje i platonističke dijaloge. Vanredan primer Vajldove esejističke proze je „Duša čoveka u socijalizmu“, nadahnuta društveno-politička rasprava koja priziva utopijsku viziju socijalističkog uređenja kroz individualnu ostvarenost svakog građanina ponaosob. Vajldov jedini roman Slika Dorijana Greja predstavljao je krunu ovog perioda. U februaru 1895. godine postavljena je farsična komedija Važno je zvati se Ernest (The Importance of Being Earnest), koja se ispostavila kao Vajldov poslednji scenski podvig i remek-delo engleske drame. Vajldova ljubavna veza sa kapricioznim lordom Alfredom Daglasom imala je za ishod tri skandalozna suđenja u proleće 1895. Doživotno osramoćen i slomljenog zdravlja, Vajld se po puštanju na slobodu sklonio u kontinentalnu Evropu, gde je pod lažnim imenom proveo ostatak života kao izgnanik. Skrhan porazima i poniženjima, umro je u Parizu 30. novembra 1900. godine, ne dočekavši novi vek u kom će njegov legat doživeti preporod.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com