Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Predstavljen roman „Ravnoteža“ Svetlane Slapšak

Promocija romana „Ravnoteža“ Svetlane Slapšak održana je u sredu, 8. marta u Delfi Caféu u SKC-u. O knjizi, nagrađenoj Vitalovom nagradom „Zlatni suncokret“ za 2016. godinu, govorili su pisac Dragan Velikić, književni kritičar Vladimir Gvozden, urednica u Laguni Jasmina Radojičić i autorka.
Predstavljen roman „Ravnoteža“ Svetlane Slapšak - slika 1
U romanu „Ravnoteža“ govori se o ženama u Beogradu za vreme rata u bivšoj Jugoslaviji. Ne prihvatajući da im u njihovo ime ubijaju sugrađane, rođake, prijatelje i sinove, one ih skrivaju od mobilizacije. Milica, jedna od njih, prinuđena je da prekucava rukopis velikog nacionalnog pisca kako bi preživela krizu devedesetih. Tražeći način da se mentalno udalji od posla na koji je prisiljena, ona istovremeno piše i roman-pastiš ugledajući se na pripovedni postupak i stvaralaštvo sestara Bronte.

Pisac Dragan Velikić je naglasio da sada u svetu imamo jedan fenomen knjiga bez doživljaja dok ova knjiga daje mogućnost potpunog doživljaja svega napisanoga. „Tri romana u jednoj knjizi, to je ’Ravnoteža’ Svetlane Slapšak. Pastiš, parodija i svedočanstvo čine ovaj roman jedinstvenim u savremenoj literaturi našeg regiona. Pastiš je priča u maniru sestara Bronte, parodija je roman o nastajanju oca nacije, a svedočanstvo su devedesete godine prošlog veka na prostoru bivše Jugoslavije ispričane oštro i lucidno. A kao bonus, u knjizi su porno skeč i recept za kolač u narodu poznat kao ’ravnoteža’.“ Velikić je istakao da su „književna dela jedine teritorije na koje se mi možemo vratiti i da će čitalac moći kroz ovu knjigu da se vrati u devedesete godine i rapad jedne zemlje“. On je dodao da je zanimljivo i to što ovom knjigom imamo dokument o jednom veoma važnom periodu u našoj istoriji.

Književni kritičar Vladimir Gvozden je istakao da je potrebno naći pravi ugao kad se govori o devedesetim. Svima koji su ih preživeli čini se da to nije teško, ali kad to stvarno treba da uradimo, onda shvatimo da to i nije baš tako jednostavno. „Potrebno je naći pravi ugao da se o tome govori, a autorka je u ovom romanu različitim pripovedačkim strategijama uspela da nam dočara baš ono što je htela“, smatra Vladimir Gvozden.

Urednica u Laguni Jasmina Radojičić rekla je da ovaj roman govori o periodu koji u srpskoj književnosti nije obrađen na pravi način, da je dobro napisan, zabavan i da „kroz mnoštvo duhovitih i ironičnih dijaloga traga za odgovorom na pitanje kako u jednom neuravnoteženom društvu održati sopstvenu ravnotežu“.

Autorka Svetlana Slapšak je napomenula da su za naslov romana zaslužni Dragan Velikić i Jasmina Radojičić. „Oni su moj komplikovani naslov zamenili ovim razumnim i tačnim. Ovo je moj drugi roman i mislim da se romani pišu iz velike nužde. Bar je takav slučaj bio kod mene. Prvi roman sam napisala 1983. godine. Jednom prijatelju sam umesto rođendanskog poklona donela prvo poglavlje romana i tako je sve počelo. Posle toga sam se trideset godina bavila naukom i esejistikom, a onda sam napisala ovaj roman koji 1996. godine niko nije hteo da štampa. Dvadeset godina kasnije izvukla sam te sačuvane fajlove i dopisala stvari koje su se dogodile docnije i nastala je ’Ravnoteža’“, objasnila je Slapšak.

Roman „Ravnoteža“ možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak (1948, Beograd), klasičnu gimnaziju završila je u Beogradu, gde je diplomirala, magistirala i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Bila je jedna od troje urednika satiričnog časopisa studenata Filozofskoga fakulteta u Beogradu Frontisterion, koji je zabranjen i uništen već sa prvim brojem, 1970. Pasoš oduzet od 1968. do 1973, pa ponovo 1975–1976. i 1988–1989. Saslušavana, praćena i pretučena od strane policije i tajnih službi. Dobila je univerzitetsku stipendiju kao najbolji diplomant Univerziteta u Beogradu 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu 1972–1988. Optužena u sudskom procesu posle denuncijacije iz Instituta, izgubila službu posle internog samoupravnog suđenja organizovanog u Institutu, na sudu oslobođena svake krivice (1988). Predsednica Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986–1989, sastavila i izdala preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, državljanstvo dobila 1993, posle mnogih napada i kleveta u slovenačkim medijima. Sa mužem Božidarom vodila mirovne akcije od 1986. i za vreme rata pružila gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbeglicama, organizovala sa njima letnju školu za bosanske izbeglice-tinejdžere (1993), koja se zbog velikog zanimanja od prvobitne tri nedelje produžila na četiri meseca. Nekoliko polaznika se zatim upisalo na univerzitete u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno – zbog negativnih kritika dela Dobrice Ćosića. Sastavila knjigu o dečjim pravima na bosansko-srpsko-hrvatsko-crnogorskom i na slovenačkom, koja je razdeljena svim osnovnim školama i centrima za izbeglice u Sloveniji. Knjiga je prevedena na romski jezik 2006. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Predavala na mnogim jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (od 2003), koordinator studijskih programa na ISH-u (Institutum Studiorum Humanitatis), postdiplomskog fakulteta za humanistiku u Ljubljani (od 1997), dekanka ISH-a (2003–2013). Penzionisana 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je predavala srpsku i hrvatsku književnost (1985–1992) na slavistici i Balkanske žene (1995–2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa ProFemina u Beogradu od 1994. Direktorka Srpskog kulturnog centra „Danilo Kiš“ u Ljubljani (2009–2013), umetnička direktorka SKC „Danilo Kiš“ od 2013, direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009). Nagrade: „Miloš Crnjanski“ za knjigu eseja 1990; American PEN Freedom of Expression Award 1993; Helsinki Watch Award 2000; Helen Award, Montreal, 2001; Nagrada „Mirko Kovač“ za knjigu eseja 2014. Objavila (napisala i/ili uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, preko četiristo studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko hiljadu petsto eseja, jedan roman, dve drame, libreto, nekoliko komada za Karađoz – pozorište senki, koje je uvela u Sloveniju, prevode sa grčkoga, novogrčkoga, latinskoga, francuskoga, engleskoga i slovenačkoga. Pisala je kolumne u Književnoj reči, Teleksu, Vremenu, Nezavisnom i drugim časopisima, kao i na portalu Peščanik. U mariborskom Večeru piše rubriku jednom nedeljno već osamnaest godina. Novije knjige: Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov, Ljubljana, Narodna galerija, 2011; Mikra theatrika: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (Knjižnica Mestnega gledališča ljubljanskega, zv. 156), Ljubljana, 2012; Zelje in spolnost: iz zgodovinske antropologije hrane, Beletrina, Ljubljana, 2013; Antička miturgija: žene, XX vek, Beograd, 2013; Leteći pilav: antropološki eseji o hrani, XX vek, Beograd, 2014; Kuhinja z razgledom, Goga, Novo Mesto, 2016, Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti, Prosvjeta, Sarajevo, 2016. Za roman Ravnoteža (Laguna) dobila je Vitalovu nagradu za 2016. godinu, a 2017. dobila je Nagradu mira ženskog odbora slovenačkog PEN-a. Godine 2018. objavila je roman Škola za delikatne ljubavnike. Foto: Iztok Dimc

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com