Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

„Povest o opsadi Lisabona“ – najnoviji prevod Žozea Saramaga

„Povest o opsadi Lisabona“ – najnoviji prevod Žozea Saramaga - slika 1
Ljubitelje Saramagove proze obradovaće još jedan prevod njegovog dela na srpski jezik, romana „Povest o opsadi Lisabona“, koji je Laguna objavila krajem prošle godine.

„Sa nekoliko romana znamenitog portugalskog pisca, nobelovca Žozea Saramaga upoznali su nas krajem prošlog veka naši vrsni prevodioci s portugalskog Jasmina Nešković i Dejan Tiago Stanković, a 2011. godine izdavačka kuća Laguna odlučila je da se upusti u zamašan projekat prevođenja i izdavanja izabranih romana i pripovedaka jednog od najoriginalnijih i najuticajnijih pisaca današnjice“, kaže urednik Dejan Mihailović.

Od tada pa do kraja 2018. godine Laguna je objavila ukupno 20 Saramagovih naslova, od kojih 16 romana („Staklena kupola“, „Stoleće u Alentežu“, „Sedam Sunaca i sedam Luna“, „Godina smrti Rikarda Reiša“, „Kameni splav“, „Povest o opsadi Lisabona“, „Jevanđelje po Isusu Hristu“, „Slepilo“, „Sva imena“, „Pećina“, „Udvojeni čovek“, „Zapis o pronicljivosti“, „Smrt i njeni hirovi“, „Putovanje jednog slona“, „Kain“ i poslednji, nezavršeni roman „Helebarde, helebarde, kremenjače, kremenjače“), putopis „Putovanje kroz Portugaliju“, izbor kratkih priča i novela „Priče s ovog i s onog sveta“, knjigu memoarske proze „Male uspomene“ i nekomercijalnu publikaciju „U prvom licu“ sa piščevom autobiografijom, izvodima iz dnevnika i autopoetičkim tekstom „Od kipa do kamena“. Tako se Srbija našla među svega nekoliko zemalja u svetu koje su ovako temeljno i sistematično predstavili svojoj publici portugalskog nobelovca.

Glavni junak najnovijeg romana u izdanju Lagune „Povest o opsadi Lisabona“ shvata da se podaci iz prošlosti mogu promeniti kao što se može promeniti i njegov dotad monoton samački život. Raimundo Silva, sredovečni neženja, iskusan je korektor koji godinama marljivo obavlja svoj posao, sve dok iznenada ne odluči da u jednu istorijsku hroniku koju rediguje namerno umetne reč „ne“, koja menja istorijsko tumačenje oslobađanja Lisabona u XII veku, progona Mavara i osnivanja Portugalije. Uz tu svesnu „ispravku“, krstaši ne pomažu portugalskoj vojsci da osvoji Lisabon, mada su njihovo učešće i istorijska uloga u ovom prelomnom događaju portugalske istorije nesporni. Izdavač je uočio i ispravio korektorovu intervenciju i zbog njegove dobre reputacije odlučio da mu pruži još jednu šansu, ali se novoj urednici Mariji Sari ova subverzivna ideja toliko dopala da je predložila korektoru da napiše novi roman o opsadi glavnog grada Portugalije. Korektor otpočinje romansu sa urednicom istovremeno kad i novu hroniku o opsadi Lisabona. Ovaj roman u romanu poslužiće Saramagu da, s jedne strane, pokaže kako žitelje Portugalije uprkos davnašnjoj krvavoj bici između krstaša i Mavara krasi kontinuitet zajedničkog života, ma koje religije bili, a s druge, da se ponovo naruga tvorcima dva sveta, hrišćanskom bogu i Alahu.

„Saramago u Srbiji danas više nije nepoznato ime, njegova dela čitaoci s nestrpljenjem očekuju, utoliko više što su se za odlične prevode pobrinuli naši osvedočeni prevodioci: pored pomenutih, Ana Kuzmanović Jovanović, Jovan Tatić, Tatjana Manojlović i Tanja Štrbac“, istakao je Mihailović.

„Povest o opsadi Lisabona“ možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Žoze Saramago

Žoze Saramago

Žoze Saramago (1922, Azinjaga – 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, „za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva“ (Autobiografija). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika „Diário de Nóticias“ smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti.  Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman Jevanđelje po Isusu Hristu 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća. Svoj prvi roman Zemlja greha objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni. Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke Moguće pesme 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: Verovatno radost (pesme, 1970), Priče s ovog i s onog sveta (1971), Putnička torba (priče, 1973), Godina 1993 (poema, 1973), Beleške (politički članci, 1974), Gledišta iznesena u DL (političke polemike protiv diktature, 1974), Kvaziobjekat (zbirka priča, 1978), Putovanje kroz Portugaliju (putopis, 1981) i romani Priručnik slikarstva i kaligrafije (1977), Samonikli (1980), Sedam Sunaca i Sedam Luna (1982), Godina smrti Rikarda Reiša (1984), Kameni splav (1986), Povest o opsadi Lisabona (1989), Jevanđelje po Isusu Hristu (1991), Esej o slepilu (1995), Sva imena (1997), Pećina (2001), Udvojeni čovek (2003), Esej o vidovitosti (2004), Smrt i njeni hirovi (2005) i Kain (2009). Napisao je i drame Noć (1979), Šta da radim sa ovom knjigom? (1980), Drugi život Franje Asiškog (1987) i In Nomine Dei (1991).  Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: „Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.“  Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu,  najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.  

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com