Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

„Osvetnice“: Feministička bajka Svetlane Slapšak

„Osvetnice“: Feministička bajka Svetlane Slapšak - slika 1
OsvetniceSvetlane Slapšak je priča o svetu koji nestaje i naklon onome što će doći.

Roman „Osvetnice“, svetske književnice našeg porekla Svetlane Slapšak, započinje sasvim običnim monstruoznim ubistvom u Parizu. Telo koje je za života pripadalo čoveku srednjih godina pronađeno je na trgu Konkord. U džepu njegovog sakoa nalazilo se nešto što je na prvi pogled ličilo na cvet, a zapravo je bilo nešto mnogo ličnije i intimnije.

Viši policijski inspektor Seladon Senkovski mislio je da će ovo biti lak slučaj. Očito je da je žrtva platila cenu kriminalnog života. Borivoje Čekerušić iz Banjaluke, povezan sa svim balkanskim kriminalnim krugovima, a najverovatnije i sa ratnim zločinima, ubijen je i tu više niko ništa ne može da uradi. Službena beleška i prebacivanje istrage na Interpol, ili već neku međunarodnu organizaciju koja se bavi internacionalnim lovom na zlikovce, bilo je sve što je ovaj Parižanin mogao da učini u vezi sa tim.

Inspektor Sel je samo želeo da ga svi ostave na miru da čita svoje stripove i bude tužan jer ga je devojka ostavila, a novu ljubav nikako da pronađe.

Čovek planira, a Bog se smeje, kaže poslovica koja je i ovde zablistala u punom kapacitetu. Jer Selova šefica, viša komandantkinja Polin Sančez, želi da se ovaj mnogo više posveti istrazi. Upoznaje ga sa Zazom „zatim je sledilo jedno od onih dugačkih balkanskih prezimena“ koja radi za Ujedinjene nacije i neka međunarodna tela za bezbednost. Zaza nije istražiteljka. Nije detektivka ili pandurka. Zato joj je i potreban profesionalac kako bi pronašla onoga ko je ubio nesretnog zlikovca.

Sel i Zaza kreću u poteru za ubicom kako bi ga zaštitili od još gorih ubica koji su mu na tragu i koji su veoma zainteresovani da ubiju potencijalno nezgodnog svedoka. Istraga će ih odvesti u Pariz, Beč, Budimpeštu, Prag, Njujork, Vermont i mnogo dalje.

Na sajtu izdavača ova knjiga je dobila žanrovske odrednice ljubavni i triler jer je zapravo veoma teško smestiti ga u neke klasične okvire. Jeste da u romanu postoji neko ubistvo i nekakva istraga, postoji i ljubav, ali svrstati ga u ljubavne i kriminalne romane možda upućuje na pogrešan trag.

Roman bi, možda, najbolje bilo definisati kao feminističku bajku. Kao svojevrsnu zbirku eseja koji se bave pitanjima raspada Jugoslavije, političke pozadine tog raspada, ratnih zločina, sa akcentom na silovanje u ratu, obračunom sa zločinačkom prošlošću i sve to kroz prizmu feminizma i posmatrano iz ugla položaja žene u svemu tome.

Autorka takođe, kroz priče glavne junakinje, prebira po sopstvenim sećanjima i iskustvima života u zemlji koja je prestajala da postoji, u kojima mnogi čitatelji i čitateljke mogu prepoznati i svoje doživljaje i osećanja.

U svemu tome, osim feminističkog, dominira i levičarski diskurs, te nam autorka progovara i o kapitalističkim fenomenima i njegovom odnosu prema ženama. U knjizi se, tako, može pročitati i analiza Diznijevog filma „Pokahontas“ u aktivističkom maniru.

„Osvetnice“ svakako nisu klasična ljubavna drama ili triler na koji smo navikli. A šta su zaista, to bi trebalo prepustiti svakom pojedincu da sam presudi.

Autor: Milan Aranđelović
Izvor: bookvar.rs

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak (1948, Beograd), klasičnu gimnaziju završila je u Beogradu, gde je diplomirala, magistirala i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Bila je jedna od troje urednika satiričnog časopisa studenata Filozofskoga fakulteta u Beogradu Frontisterion, koji je zabranjen i uništen već sa prvim brojem, 1970. Pasoš oduzet od 1968. do 1973, pa ponovo 1975–1976. i 1988–1989. Saslušavana, praćena i pretučena od strane policije i tajnih službi. Dobila je univerzitetsku stipendiju kao najbolji diplomant Univerziteta u Beogradu 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu 1972–1988. Optužena u sudskom procesu posle denuncijacije iz Instituta, izgubila službu posle internog samoupravnog suđenja organizovanog u Institutu, na sudu oslobođena svake krivice (1988). Predsednica Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986–1989, sastavila i izdala preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, državljanstvo dobila 1993, posle mnogih napada i kleveta u slovenačkim medijima. Sa mužem Božidarom vodila mirovne akcije od 1986. i za vreme rata pružila gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbeglicama, organizovala sa njima letnju školu za bosanske izbeglice-tinejdžere (1993), koja se zbog velikog zanimanja od prvobitne tri nedelje produžila na četiri meseca. Nekoliko polaznika se zatim upisalo na univerzitete u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno – zbog negativnih kritika dela Dobrice Ćosića. Sastavila knjigu o dečjim pravima na bosansko-srpsko-hrvatsko-crnogorskom i na slovenačkom, koja je razdeljena svim osnovnim školama i centrima za izbeglice u Sloveniji. Knjiga je prevedena na romski jezik 2006. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Predavala na mnogim jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (od 2003), koordinator studijskih programa na ISH-u (Institutum Studiorum Humanitatis), postdiplomskog fakulteta za humanistiku u Ljubljani (od 1997), dekanka ISH-a (2003–2013). Penzionisana 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je predavala srpsku i hrvatsku književnost (1985–1992) na slavistici i Balkanske žene (1995–2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa ProFemina u Beogradu od 1994. Direktorka Srpskog kulturnog centra „Danilo Kiš“ u Ljubljani (2009–2013), umetnička direktorka SKC „Danilo Kiš“ od 2013, direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009). Nagrade: „Miloš Crnjanski“ za knjigu eseja 1990; American PEN Freedom of Expression Award 1993; Helsinki Watch Award 2000; Helen Award, Montreal, 2001; Nagrada „Mirko Kovač“ za knjigu eseja 2014. Objavila (napisala i/ili uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, preko četiristo studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko hiljadu petsto eseja, jedan roman, dve drame, libreto, nekoliko komada za Karađoz – pozorište senki, koje je uvela u Sloveniju, prevode sa grčkoga, novogrčkoga, latinskoga, francuskoga, engleskoga i slovenačkoga. Pisala je kolumne u Književnoj reči, Teleksu, Vremenu, Nezavisnom i drugim časopisima, kao i na portalu Peščanik. U mariborskom Večeru piše rubriku jednom nedeljno već osamnaest godina. Novije knjige: Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov, Ljubljana, Narodna galerija, 2011; Mikra theatrika: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (Knjižnica Mestnega gledališča ljubljanskega, zv. 156), Ljubljana, 2012; Zelje in spolnost: iz zgodovinske antropologije hrane, Beletrina, Ljubljana, 2013; Antička miturgija: žene, XX vek, Beograd, 2013; Leteći pilav: antropološki eseji o hrani, XX vek, Beograd, 2014; Kuhinja z razgledom, Goga, Novo Mesto, 2016, Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti, Prosvjeta, Sarajevo, 2016. Za roman Ravnoteža (Laguna) dobila je Vitalovu nagradu za 2016. godinu, a 2017. dobila je Nagradu mira ženskog odbora slovenačkog PEN-a. Godine 2018. objavila je roman Škola za delikatne ljubavnike. Foto: Iztok Dimc

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com