Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Održana tribina Laguninog književnog kluba o knjizi „Nesporazum u Moskvi“

Roman-novela „Nesporazum u Moskvi“ Simon de Bovoar, koja govori o krizi identiteta sredovečnog bračnog para na njihovom putovanju u Moskvi, bio je tema desetog Laguninog književnog kluba koji se tradicionalno održava svakog prvog petka u mesecu. Ovaj naslov, prepun aluzija na odnos između Simon de Bovoar i Žan-Pola Sartra, objavljen je tek nakon autorkine smrti, a nedavno je po prvi put izašao u srpskom prevodu.
Održana tribina Laguninog književnog kluba o knjizi „Nesporazum u Moskvi“ - slika 1
„Nesporazum u Moskvi“ govori o bračnoj krizi i krizi identiteta, problemu komunikacije, položaju žena, starosti, ali je i neka vrsta svedočenja o Sovjetskom Savezu šezdesetih godina prošlog veka, složili su se govornici.

„Već sam naslov novele upućuje na ono što je najvažnije u tekstu. Knjiga počinje sa problemima komunikacije. Taj zaplet koji se vrti oko nesporazuma mogao bi da bude odlična drama i to za komično izvođenje. Junaci su ljubomorni, sujetni... bez obzira na svoje godine. To nema ni veze sa starošću. Nikol nema pravu suparnicu, već je to Andreova ćerka iz prvog braka – Maša, koju su došli da posete u Moskvi. Ali s vremenom ispostavlja se da je i on je ljubomoran na njihovog sina. Ona čak kaže da nijedna majka ne želi da se njen sin oženi“, objasnila je Biljana Dojčinović, profesorka na Katedri za opštu književnost i rukovoditeljka projekta Knjiženstvo.

S druge strane je Moskva. „Dva intelektualca sa Zapada, levičara 60-ih godina borave u SSSR-u. Tu dolazi do čitavog niza konfliktnih situacija. Postavlja se pitanje koliko oni koji su iza mogu da razumeju da li je revolucija zaista uspela. Ali svi ljudi koji raspravljaju o tome su gostujući, čak i Maša, koja baš zato i može sebi da dozvali da ne razume šta se tu dešava“, istakla je profesorka. Ona je napomenula da je veoma važan trenutak u knjizi kada Nikol kaže da je Maša privilegovana jer je odrasla u društvu koje neguje njeno samopouzdanje. „Socijalizam je doneo ženama ravnopravnost kakva ni na zapadu nije postojala. To uviđa i junakinja knjige“, naglasila je Dojčinović.

Vukoman Stranjančević, diplomirani filolog opšte književnosti, smatra da se istorija književnosti može gledati kao istorija brakova, te tako i Nikol i Andre imaju svoje mesto u nizu koji počinje sa Agamemnonom i Klitemnestrom. S druge strane, tema starosti se javlja mnogo kasnije, a bračni parovi u poznim godinama su predmet pisanja tek u modernizmu. „Problem komunikacije je važna tema modernizma i feminizma. Problem između Nikol i Andrea nastaje iz neizgovorenog, a to je tipično modernističko. Ali taj patrijarhalni svet u kojem žive ne ograničava samo Nikol već i Andrea. I on se oseća neispunjenim. I on je neuklopljen u poziciju profesora univerziteta, ostaje jedan večiti dečak koji se, kako kaže, tek navikao da je odrastao, a sad je već starac“, napominje Stranjančević.

Antropolog Stefan Aleksić pomenuo je da uzrok problema koji nastaju nije samo u odnosu muško-ženskog, već i u pitanju identiteta. On je podsetio i da je glavna teza Simon de Bovoar u njenim feminističkim spisima i pre svega knjizi „Drugi pol“ da biti žena nije samo biološka stvar, već je to pitanje kulture i društvenih normativa koji se nameću kao poželjni modeli ponašanja.

Kad je reč upravo o tezi da se ženom ne rađa, nego da se ženom postaje i to nikada do kraja, Stranjančević je dodao da je to upravo i tema ovog romana. Iako je, međutim, Nikol neko ko potpada pod pritiske društva, te odbija da jede ili razmišlja o tome kako joj stoji odeća... Simon de Bovoar se nije ponašala kao svoja junakinja. „Za razliku od Nikol, Simon nije bila u braku jer je to smatrala činom potčinjenosti. Ona se u svom odnosu sa Sartrom smatrala ravnopravnom, ne njegovom učenicom već najboljim kritičarem njegovog rada. Ipak, za sebe je govorila da je privilegovana u odnosu na druge žene, ali se za njih borila“, rekla je Jasmina Rodojičić, urednica u Laguni i doktorantkinja na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Iako se knjiga završava razrešenjem, nesporazum se i dalje nastavlja. „Na kraju teksta stoji pitanje ’Zašto si se osetila starom?’ Ono je tu s razlogom“, zaključio je Stranjančević.

Sledeća tribina Laguninog književnog kluba održaće se zbog novogodišnjih i božićnih praznika u utorak, 5. januara, a za temu će imati roman katalonske književnice Milene Buskets „I ovo će proći“. Ovaj roman je na popustu od 30% u svim knjižarama Delfi i Laguninom klubu čitalaca u Resavskoj 33 do 5. januara.

Marija Krtinić, Danas

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Simon de Bovoar

Simon de Bovoar

Simon de Bovoar je bila francuska književnica, filozofkinja egzistencijalizma, teoretičarka, politička aktivistkinja i feministkinja. Rođena je u Parizu 1908. godine u buržoaskoj katoličkoj porodici. Bankrot njenog dede po majci, bankara, osramotio je celu porodicu i ostavio je u siromaštvu. Otac joj je, međutim, preneo svoju ljubav prema književnosti i studijama. Bio je ubeđen da jedino uspeh u školi može izvući njegove ćerke iz siromaštva. Sa četrnaest godina Simon de Bovoar postaje ateista i odlučuje da posveti svoj život studijama i pisanju. Pošto je maturirala, upisala je studije matematike, jezika i književnosti i filozofije na Univerzitetu u Parizu. Godine 1929, kada je imala 21 godinu, Bovoar je postala najmlađi diplomirani filozof i deveta žena koja je dobila ovo zvanje. Na Univerzitetu je upoznala Sartra, svog životnog saputnika. Nikada se nisu venčali i živeli su odvojeno kako bi izbegli laži i kako bi mogli zasebno da uživaju u ljubavnim avanturama a da one ne postanu predmet prebacivanja. Od 1931. do 1941. godine predavala je filozofiju u Marseju, Ruanu i Parizu. Putovala je sa Sartrom, najpre po Evropi a zatim i po celom svetu. Nezadovoljna nastavničkom profesijom, ona je napušta 1943. i okreće se ka književnoj karijeri. Sa Sartrom, Rejmonom Aronom, Mišelom Leirisom, Morisom Merlo-Pontijem, Borisom Vijanom i ostalim intelektualcima, 1945. godine, ona osniva časopis Moderna vremena čiji je cilj da promoviše egzistencijalizam kroz savremenu književnost. Zahvaljujući svojim romanima i esejima u kojima govori o komunizmu, ateizmu i egzistencijalizmu, stekla je finansijsku nezavisnost koja joj je omogućila da se potpuno posveti pisanju. Postaje poznata nakon objavljivanja svog najvažnijeg feminističkog dela, knjige „Drugi pol“, obimne, egzistencijalističke analize položaja žena, koja je verovatno najuticajniji feministički tekst dvadesetog veka. Simon de Bovoar je dobila Gonkurovu nagradu 1954. godine za roman „Mandarini“, u kojem opisuje sukobljene stavove pariskih intelektualaca o francuskom društvu nakon Drugog svetskog rata. Roman je posvećen Nelsonu Algrenu, američkom piscu sa kojim je bila u vezi. Od 1958. godine ona objavljuje autobiografska dela o sredini ispunjenoj predrasudama i o svom odnosu sa Sartrom. Simon de Bovoar je umrla 1986. godine i sahranjena je pored Sartra na groblju Monparnas.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com