Novi roman Jurice Pavičića „Usta puna mora“ pod neverovatnim okolnostima!
Jurica Pavičić, autor romana „Crvena voda“ i „Žena s drugog kata“, jedan od najznačajnijih savremenih hrvatskih pisaca i dobitnik više književnih nagrada, objavljuje novi roman „Usta puna mora“ koji izlazi istovremeno u Srbiji i Hrvatskoj.
Pred čitaocima je eksplozivan mediteranski triler u kojem potraga za ubicom otvara svet prećutanih ratnih trauma i korumpirane sadašnjice, roman u kojem talasi ne izbacuju samo tela već i najmračnije istine zakopane decenijama. Neverovatna slučajnost je da je ubistvo koje se desilo 2012. godine i koje je poslužilo kao početna tačka ovog romana zaista razrešeno pre nekoliko dana.
Nedaleko od Trogira more je izbacilo na obalu telo nepoznatog muškarca – ispijeno lice s dugom kosom, bez dokumenata. Niko prethodnih dana nije prijavio nestanak. Za bivšeg novinara Gorana Najeva to je tek vest iz crne hronike… dok mu se ne javi Maja, njegova stara ljubav. Ona tvrdi da zna ko je mrtvac: muškarac s nadimkom Bosna, ratni saborac njenog brata Roka. Roko je dvadeset godina ranije pronađen obešen u maslinjaku, a policija je slučaj zatvorila kao samoubistvo. Maja je, međutim, sigurna: smrt Bosne povezana je sa smrću njenog brata, i obojica su ubijeni.
Najev kreće u potragu za identitetom utopljenika, ali ono što počinje kao usluga staroj ljubavi ubrzo ga uvlači u mračnu mrežu vojnih tajni, nerazjašnjenih zločina i ljudi spremnih da zakopaju istinu po svaku cenu. Od puste obale u blizini Trogira, preko bosanskih gudura, pa natrag u Dalmaciju sve do veličanstvenog vinograda na Šolti, Najev ulazi sve dublje u priču koja ga može koštati života. Jer iza svake priče krije se ona koju niko ne sme da ispriča: priča o zataškanom zločinu počinjenom tokom akcije „Oluja“.
Pavičić nam je otkrio da je podsticaj za roman bio stvarni događaj kada su u zimu 2012. šetači na jednoj splitskoj plaži uočili gotovo izobličeni leš utopljene osobe: „Leš je bio gol, bez dokumenata, a policija – koja je povela istragu – nije uspjela identificirati tko je neznanac, jer u bazi nestalih nije bilo nikog tko mu je odgovarao. Nitko, također, nije prepoznao sliku objavljenu u novinama. Te 2012. pratio sam misterij tajanstvenog tijela misleći kako bi to bilo dobro polazište za knjigu. Dugo sam u glavi vrtio taj polazišni motiv prebirući kamo bi me mogao odvesti.“
Gotovo neverovatna slučajnost je da Pavičićev roman „Usta puna mora“ izlazi gotovo istovremeno sa razrešenjem misterije trinaest godina starog utopljenika: „Ispostavilo se da ga je raskomadao vlastiti sin da bi ubirao penziju i sačuvao stanarsko pravo nad nacionaliziranim stanom. Stan se – na moje iznenađenje – nalazi sto pedeset metara od mojih kućnih vrata. U međuvremenu je prošlo trinaest godina – to znači da je mom susjedu skoro uspio skoro savršeni zločin. Počinio ga je meni pred nosom.“
Utopljenik bez identiteta Pavičića je usmerio prema generacijskim traumama, ratu i sukobima oko toga ko kontroliše pripovest o ratu: „Stvarni je život misterij razriješio drukčije – kao što to u Dalmaciji i uz more biva, objašnjenje su (bile i ostale) nekretnine. Ali – te dvije priče imaju nešto zajedničko. Obje su krimići, obje imaju vezu s našim turbulentnim povijestima, promjenama sistema i generacijskom sudbinom. Obje se tiču familije i krvi. Obje su moguće u Hrvatskoj – a i u Srbiji – a ne bi bile u Americi ili Švedskoj. Zato su one savršene za krimić koji nije ni američki ni skandi – nego – naš. A krimić mora biti ’naš’: u njemu je kao kod vina sve u ’terroiru’.“
Novi roman Jurice Pavičića „Usta puna mora“ možete pronaći od ponedeljka 22. septembra u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs.
Pred čitaocima je eksplozivan mediteranski triler u kojem potraga za ubicom otvara svet prećutanih ratnih trauma i korumpirane sadašnjice, roman u kojem talasi ne izbacuju samo tela već i najmračnije istine zakopane decenijama. Neverovatna slučajnost je da je ubistvo koje se desilo 2012. godine i koje je poslužilo kao početna tačka ovog romana zaista razrešeno pre nekoliko dana.
Nedaleko od Trogira more je izbacilo na obalu telo nepoznatog muškarca – ispijeno lice s dugom kosom, bez dokumenata. Niko prethodnih dana nije prijavio nestanak. Za bivšeg novinara Gorana Najeva to je tek vest iz crne hronike… dok mu se ne javi Maja, njegova stara ljubav. Ona tvrdi da zna ko je mrtvac: muškarac s nadimkom Bosna, ratni saborac njenog brata Roka. Roko je dvadeset godina ranije pronađen obešen u maslinjaku, a policija je slučaj zatvorila kao samoubistvo. Maja je, međutim, sigurna: smrt Bosne povezana je sa smrću njenog brata, i obojica su ubijeni.
Najev kreće u potragu za identitetom utopljenika, ali ono što počinje kao usluga staroj ljubavi ubrzo ga uvlači u mračnu mrežu vojnih tajni, nerazjašnjenih zločina i ljudi spremnih da zakopaju istinu po svaku cenu. Od puste obale u blizini Trogira, preko bosanskih gudura, pa natrag u Dalmaciju sve do veličanstvenog vinograda na Šolti, Najev ulazi sve dublje u priču koja ga može koštati života. Jer iza svake priče krije se ona koju niko ne sme da ispriča: priča o zataškanom zločinu počinjenom tokom akcije „Oluja“.
Pavičić nam je otkrio da je podsticaj za roman bio stvarni događaj kada su u zimu 2012. šetači na jednoj splitskoj plaži uočili gotovo izobličeni leš utopljene osobe: „Leš je bio gol, bez dokumenata, a policija – koja je povela istragu – nije uspjela identificirati tko je neznanac, jer u bazi nestalih nije bilo nikog tko mu je odgovarao. Nitko, također, nije prepoznao sliku objavljenu u novinama. Te 2012. pratio sam misterij tajanstvenog tijela misleći kako bi to bilo dobro polazište za knjigu. Dugo sam u glavi vrtio taj polazišni motiv prebirući kamo bi me mogao odvesti.“
Gotovo neverovatna slučajnost je da Pavičićev roman „Usta puna mora“ izlazi gotovo istovremeno sa razrešenjem misterije trinaest godina starog utopljenika: „Ispostavilo se da ga je raskomadao vlastiti sin da bi ubirao penziju i sačuvao stanarsko pravo nad nacionaliziranim stanom. Stan se – na moje iznenađenje – nalazi sto pedeset metara od mojih kućnih vrata. U međuvremenu je prošlo trinaest godina – to znači da je mom susjedu skoro uspio skoro savršeni zločin. Počinio ga je meni pred nosom.“
Utopljenik bez identiteta Pavičića je usmerio prema generacijskim traumama, ratu i sukobima oko toga ko kontroliše pripovest o ratu: „Stvarni je život misterij razriješio drukčije – kao što to u Dalmaciji i uz more biva, objašnjenje su (bile i ostale) nekretnine. Ali – te dvije priče imaju nešto zajedničko. Obje su krimići, obje imaju vezu s našim turbulentnim povijestima, promjenama sistema i generacijskom sudbinom. Obje se tiču familije i krvi. Obje su moguće u Hrvatskoj – a i u Srbiji – a ne bi bile u Americi ili Švedskoj. Zato su one savršene za krimić koji nije ni američki ni skandi – nego – naš. A krimić mora biti ’naš’: u njemu je kao kod vina sve u ’terroiru’.“
Novi roman Jurice Pavičića „Usta puna mora“ možete pronaći od ponedeljka 22. septembra u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs.
