Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Nova knjiga iz edicije „Savremenice“ – „Đakon Bogorodičine crkve“ Isidore Sekulić u prodaji od 11. marta

Nova knjiga iz edicije „Savremenice“ – „Đakon Bogorodičine crkve“ Isidore Sekulić u prodaji od 11. marta - slika 1
„Đakon Bogorodičine crkve“, nova knjiga u Laguninoj ediciji „Savremenice“, jedini je roman Isidore Sekulić, najznačajnije srpske književnice 20. veka.

Isidorin roman zbog glavne junakinje kao umetnice i intelektualke afirmiše ženski tip u srpskom romanu i predstavlja jedan od najvažnijih ženskih romana na početku 20. veka.

Već na samom početku „Đakona Bogorodičine crkve“ nagoveštena je glavna tema romana – udaja protagonistkinje Ane, „gospođice Nedićeve“, o čemu čitava varoš vodi brigu. Ana Nedićeva, samosvesna i emancipovana devojka, intelektualka i pijanistkinja, opire se zahtevima malograđanske sredine i braku po svaku cenu. Sve dok joj se ne dogodi ljubav. I ta ljubav nije obična, već prva, prava, velika i zabranjena – ljubav prema mladom i lepom pravoslavnom monahu – iz koje izrasta ne samo zaplet romana već i intimna drama junakinje.

Isidora Sekulić je rođena 1877. u Mošorinu, a detinjstvo je provela u Zemunu, Rumi i Novom Sadu. Doktorirala je 1922. godine i bila je prvi predsednik Udruženja pisaca Srbije. Isidora je znala više jezika, poznavala više kultura i područja umetničkog izražavanja. Izabrana je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 1939, a za redovnog člana 1950. godine, kao prva žena akademik. Njena najvažnija dela su „Saputnici“, „Pisma iz Norveške“, „Iz prošlosti“, „Đakon Bogorodične crkve“, „Kronika palanačkog groblja“, „Zapisi“, „Analitički trenuci i teme“, „Zapisi o mome narodu“, „Njegošu knjiga duboke odanosti“, „Govor i jezik“, „Kulturna smotra naroda“ i mnoga druga. Umrla je u Beogradu 1958. godine. U njeno ime na Topčideru je podignut spomenik 2015. godine.

Roman „Đakon Bogorodičine crkve“, sa pogovorom Slavice Garonje, možete pronaći od srede 11. marta u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Isidora Sekulić

Isidora Sekulić

Isidora Sekulić, najznačajnija srpska književnica 20. veka, rođena je 16. februara 1877. u Mošorinu, gde joj je otac Danilo Sekulić službovao kao beležnik opštine mošorinske. Majka joj se zvala Ljubica, a umrla je kada je Isidora imala šest godina. Sa ocem i bratom, Isidora se iz Rume seli u Zemun, odakle će poticati njene prve književne impresije (proza Saputnici), ali i trajnija književna opredeljenja (Kronika palanačkog groblja, 1940). Posle završenog trećeg razreda realke u Zemunu, nastavlja školovanje u Novom Sadu (Viša ženska škola), zatim u somborskoj Preparandiji, koju završava 1894. S uspehom će se potom usavršavati u Budimpešti („viši kurs državne pedagogije“), nakon čega se 1897. zapošljava kao nastavnica u Srpskoj devojačkoj školi u Pančevu, gde će raditi sve do 1909. godine. Tada prelazi u Šabac kao učiteljica Više devojačke škole i uzima srpsko podanstvo (1910). Književni rad Isidora započinje u Srpskom književnom glasniku pričom Glavobolja. Uoči balkanskih ratova, objavljuje prvu zbirku pripovedaka Saputnici (1912), a uoči Prvog svetskog rata Pisma iz Norveške (1914). Okupaciju provodi u Beogradu i Sokobanji. Posle Prvog svetskog rata, 1919, objavljuje dve knjige: roman Đakon Bogorodičine crkve (Zagreb, 1919) i zbirku pripovedaka Iz prošlosti (Sarajevo, 1919). Između dva svetska rata mnogo putuje, prevodi i piše o domaćim i svetskim književnicima i temama. Postaje poznata i cenjena kao originalan mislilac i esejista. Saradnik je najuglednijih jugoslovenskih književnih časopisa. Penzionisala se kao nastavnica Druge ženske gimnazije u Beogradu 1931. godine, nakon čega se u celini posvećuje književnom radu. Godine 1939. izabrana je za dopisnog člana Srpske akademije nauka. Tokom okupacije živi u svojoj kući na Topčideru, u Vase Pelagića 70. Za to vreme o svom trošku izdaje svoje izabrane eseje u tri knjige: Analitički trenuci (1941–1943) i Zapisi (1941). Nakon Drugog svetskog rata aktivno se uključuje u život nove Jugoslavije: izabrana je za potpredsednika Saveza književnika Jugoslavije (1946). Objavljuje zbirku pripovedaka Zapisi o mome narodu (1948). Godine 1950. izabrana je za redovnog člana SANU, a 1951. objavljuje svoju poslednju knjigu – monografiju Njegošu knjiga duboke odanosti. Zbog negativne kritike M. Đilasa, drugi deo zamišljene monografije o Njegošu je spalila. Umrla je u Beogradu 5. aprila 1958. godine i sahranjena na Topčiderskom groblju u Beogradu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com