Kovati novi svet: prikaz knjige „Ubilački identiteti“ Amina Malufa
Posljednjih decenija, kako se slika našeg svijeta sve više usložnjava, identitetsko pitanje postaje jedna od ključnih intelektualnih kategorija kojom se nastoje dokučiti brojni problemi sa kojima se u našoj ubrzanoj stvarnosti suočavamo. Napisane su stranice i stranice o tom pitanju, a materijal za propitivanje različitih identitetarnih matrica prisutan je svuda. Dakako, pitanje identiteta često se u pokušajima da se da neki konkretan odgovor na dešavanja na našoj planeti simplificira, svodi na čarobnu formulu u kojoj se kriju svi odgovori, na sva pitanja koja su svojom težinom polegla na pleća svijeta.“
No, bez obzira na to što propitivanje i proučavanje identiteta nisu jedina suština intelektualnog rada, važnost identitetskog rudarenja svakako ima iznimno važno mjesto u procesu razumijevanja onoga što nam se iz dana u dan dešava. Onoga što nam se čini toliko neuhvatljivo, stihijsko i nekontrolisano, a što na neki način hoćemo staviti u bilo kakve razumne okvire.
Lična priča
Amin Maluf, intelektualac i pisac, svojom esejističkom studijom Ubilački identiteti nastoji dokučiti nekoliko važnih stvari vezanih za koloplet identitetskih pripadanja i njihov uticaj na kreiranje manje ili više agresivnih stavova spram drugih. Kao što sam podnaslov ove studije kaže, Maluf nastoji propitati kako potreba za pripadanjem jednom identitetskom krugu, onog trenutka kada se on smatra ugroženim na bilo koji način, postaje okidač za nasilnu borbu protiv onoga na kojeg se ukaže kao na remetioca identitetske homogenosti jedne skupine.
Iako čitajući ovu studiju čitalac, bar onaj koji poznaje određene okvire identitetskih propitivanja, ima dojam da se radi o prilično poznatim stvarima, ponekad možda i opštim mjestima identitetarnih promišljanja, važnost Malufove knjige nije time ni najmanje narušena. Jer to njegovo, uslovno rečeno, ponavljanje dolazi u vrijeme kada haos identitetskih strujanja doseže vrhunac. Takođe, ono što je iznimno sa stilskog stanovišta značajno, Maluf pristupa ovom problemu iz prilično lične perspektive, pa time ova studija postaje na izvjestan način prijemčivija.
Budući pisac koji je iz Libana prije četrdeset godina doselio u Francusku, Malufu to iskustvo identitetskog ambigviteta otvara mnogo širi prostor za shvatanje vlastite identitetske pozicije. A time i za dosljedniji pokušaj da se dokuči šta identitet zapravo jeste, te kako se optimalno odnositi spram njega.
Ono na čemu Maluf od prvih stranica svoje knjige Ubilački identiteti insistira, jeste poimanje identiteta kao veoma fluidne kategorije. Kao nečega što je promjenjivo, što nije svodivo na samo jednu poznatu. Na više primjera, često posve ličnih, ovaj intelektualac jasno naglašava kako je svaka identitetska okoštalost, svaki ekskluzivitet koji se nastoji isposlovati na osnovu samo jednog, danas pretežno religijskog, identiteta poguban.
Zapravo, insistiranje na samo jednom, očišćenom, drugačijim i drugim “neuprljanim” identitetom, vodi gotovo nužno u sukob i nasilje. Ne možda uvijek direktni sukob, ali u najmanju ruku sukob na simboličkoj razini. Mada, svjesni smo da danas ima sve manje neostvarenih sukoba, sve više klanica, a sve manje simbolički manifestovanog nepodnošenja.
Nasuprot isključivosti ili dominaciji jednog identiteta, svođenje čovjeka na pripadnost samo jednoj dominantnoj matrici, Maluf postavlja shvatanje identiteta kao inkluzivnog procesa. Svaki je čovjek u dovoljnoj mjeri širok da u sebe može uključiti brojne druge pripadnosti. Jer nije završena forma, podložan je svim uticajima i promjenama oko sebe. Sama ta činjenica čini ga dovoljno identitetski ozračenim sa različitih strana, što nužno utiče na razbijanje fantazme o važnijim ili manje važnijim identitetima.
Negiranje ljudskosti
Jasno je da su religijski i nacionalni identiteti, znamo to dobro i u našem slučaju, dominantne kategorije, ali čovjek se ne rađa sa time, nema urođenih identiteta. Identitet je ono što se, prije svega, kroz život stiče.
Usvojiti samo jednu, vještačku ili ideološku, identitetsku sekvencu kao jedinu moguću, znači pristati na negiranje vlastite ljudskosti. Ono što je posebno zanimljivo za Malufovu studiju jeste da pored identitetskog propituje i ona pitanja koja se odnose na tradiciju i mondijalizam.
Preciznije govoreći, Amin Maluf nastoji detektovati kako ove dvije kategorije utiču na podsticanje identitetskog nasilja, ali i njegovog ublažavanja. Analizirajući putem primjera iz arapskog svijeta (inače, Maluf iznosi niz veoma preciznih zapažanja o odnosu arapskog svijeta i Zapada) uticaj mondijalizma na radikalizaciju identitetskih prilika, a time i religijskog fanatizma, Maluf će kazati kako se ne slaže da cijeli svijet treba mondijalističkim težnjama obojiti. Tačnije, da globalni pritisci kojima se svijet nastoji po svaku cijenu uniformisati, svesti na jednu kulturu, jedan jezik, jednu tržišnu naviku, jesu jednako pogubni za ljude, kao i identitetska okoštalost.
Ne spori ovaj pisac važnost mondijalizma i umrežavanja svijeta, posve shvata njegove prednosti, ali mu odriče dobre namjere onoga trenutka kada mondijalizam počinje negirati pravo ljudi da budu drugačiji. Kada se sve što nas okružuje nastoji svesti na iste označitelje. Jednako je tako i sa pitanjem tradicije, te njenim očuvanjem. Tradicija sama po sebi nije problem, sve do onog trenutka dok tradicionalnost ne postane konzervativnost. Onoga trenutka kada tradicionalnost počinje negirati univerzalna prava svih ljudi, kada zbog svoje imanentne okoštalosti odbija sve drugo, te vrši nasilje radi očuvanja homogenosti tradicionalizma, onda ona postaje jednako nasilje i poništavanje prava na izbor, kao što je to slučaj u radikalnom mondijalizmu.
Amin Maluf pomenuta pitanja, kako bi ona postala razumljivija čitaocu, komparira sa onim što je informisanost današnjeg čovjeka. Znatan broj ljudi danas ima pristup ogromnoj količini različitih informacija. Ali to ipak ne znači da su svi ljudi informisani na pravi način. Prije svega jer se pokazuje da većina ljudi, bez obzira na mogućnost izbora, pristaje na pojednostavljene vizije života koje im se plasiraju kao prerađena znanja.
Jednako je tako i sa pitanjem identiteta. Mogućnosti je jako mnogo, samo se treba usuditi izaći iz, lažno sigurnog, opisanog kruga samo jednog pripadanja. Ubilački identiteti stoga jesu knjiga koja poziva da se svijet postavi na temeljima poštovanja svakog prava na izbor. Do one mjere gdje pravo na izbor nije nasilje nad nekim drugim. Ne može se ni na koji način graditi bolji svijet ako se na bilo koji način suspenzuje mogućnost da se bude van svih ograničavajućih okvira.
Svakako, a to je i ono što Maluf tvrdi, ne treba imati iluzije da će svijetom prevladati univerzalne vrijednosti, ali treba na malim poljima, počevši od vlastitog poimanja identitetskih pripadnosti, graditi drugačije osnove za poimanje svijeta. Riječ je, nesumnjivo, o stvarima koje će nas itekako opterećivati u nesigurnoj i nadolazećoj budućnosti.
Ono što ostaje jeste pitanje naše snage da se izborimo sa svim ograničenjima i počnemo prihvatati svijet kao vlastitu kuću. Konačno, zamislite koliko bi siromašno bilo naše egzistiranje svedeno na samo jednu poznatu. Bio bi to užasno naporan i dosadan svijet. Svuda i zauvijek isto.
Piše: Đorđe Krajišnik
No, bez obzira na to što propitivanje i proučavanje identiteta nisu jedina suština intelektualnog rada, važnost identitetskog rudarenja svakako ima iznimno važno mjesto u procesu razumijevanja onoga što nam se iz dana u dan dešava. Onoga što nam se čini toliko neuhvatljivo, stihijsko i nekontrolisano, a što na neki način hoćemo staviti u bilo kakve razumne okvire.
Lična priča
Amin Maluf, intelektualac i pisac, svojom esejističkom studijom Ubilački identiteti nastoji dokučiti nekoliko važnih stvari vezanih za koloplet identitetskih pripadanja i njihov uticaj na kreiranje manje ili više agresivnih stavova spram drugih. Kao što sam podnaslov ove studije kaže, Maluf nastoji propitati kako potreba za pripadanjem jednom identitetskom krugu, onog trenutka kada se on smatra ugroženim na bilo koji način, postaje okidač za nasilnu borbu protiv onoga na kojeg se ukaže kao na remetioca identitetske homogenosti jedne skupine.
Iako čitajući ovu studiju čitalac, bar onaj koji poznaje određene okvire identitetskih propitivanja, ima dojam da se radi o prilično poznatim stvarima, ponekad možda i opštim mjestima identitetarnih promišljanja, važnost Malufove knjige nije time ni najmanje narušena. Jer to njegovo, uslovno rečeno, ponavljanje dolazi u vrijeme kada haos identitetskih strujanja doseže vrhunac. Takođe, ono što je iznimno sa stilskog stanovišta značajno, Maluf pristupa ovom problemu iz prilično lične perspektive, pa time ova studija postaje na izvjestan način prijemčivija.
Budući pisac koji je iz Libana prije četrdeset godina doselio u Francusku, Malufu to iskustvo identitetskog ambigviteta otvara mnogo širi prostor za shvatanje vlastite identitetske pozicije. A time i za dosljedniji pokušaj da se dokuči šta identitet zapravo jeste, te kako se optimalno odnositi spram njega.
Ono na čemu Maluf od prvih stranica svoje knjige Ubilački identiteti insistira, jeste poimanje identiteta kao veoma fluidne kategorije. Kao nečega što je promjenjivo, što nije svodivo na samo jednu poznatu. Na više primjera, često posve ličnih, ovaj intelektualac jasno naglašava kako je svaka identitetska okoštalost, svaki ekskluzivitet koji se nastoji isposlovati na osnovu samo jednog, danas pretežno religijskog, identiteta poguban.
Zapravo, insistiranje na samo jednom, očišćenom, drugačijim i drugim “neuprljanim” identitetom, vodi gotovo nužno u sukob i nasilje. Ne možda uvijek direktni sukob, ali u najmanju ruku sukob na simboličkoj razini. Mada, svjesni smo da danas ima sve manje neostvarenih sukoba, sve više klanica, a sve manje simbolički manifestovanog nepodnošenja.
Nasuprot isključivosti ili dominaciji jednog identiteta, svođenje čovjeka na pripadnost samo jednoj dominantnoj matrici, Maluf postavlja shvatanje identiteta kao inkluzivnog procesa. Svaki je čovjek u dovoljnoj mjeri širok da u sebe može uključiti brojne druge pripadnosti. Jer nije završena forma, podložan je svim uticajima i promjenama oko sebe. Sama ta činjenica čini ga dovoljno identitetski ozračenim sa različitih strana, što nužno utiče na razbijanje fantazme o važnijim ili manje važnijim identitetima.
Negiranje ljudskosti
Jasno je da su religijski i nacionalni identiteti, znamo to dobro i u našem slučaju, dominantne kategorije, ali čovjek se ne rađa sa time, nema urođenih identiteta. Identitet je ono što se, prije svega, kroz život stiče.
Usvojiti samo jednu, vještačku ili ideološku, identitetsku sekvencu kao jedinu moguću, znači pristati na negiranje vlastite ljudskosti. Ono što je posebno zanimljivo za Malufovu studiju jeste da pored identitetskog propituje i ona pitanja koja se odnose na tradiciju i mondijalizam.
Preciznije govoreći, Amin Maluf nastoji detektovati kako ove dvije kategorije utiču na podsticanje identitetskog nasilja, ali i njegovog ublažavanja. Analizirajući putem primjera iz arapskog svijeta (inače, Maluf iznosi niz veoma preciznih zapažanja o odnosu arapskog svijeta i Zapada) uticaj mondijalizma na radikalizaciju identitetskih prilika, a time i religijskog fanatizma, Maluf će kazati kako se ne slaže da cijeli svijet treba mondijalističkim težnjama obojiti. Tačnije, da globalni pritisci kojima se svijet nastoji po svaku cijenu uniformisati, svesti na jednu kulturu, jedan jezik, jednu tržišnu naviku, jesu jednako pogubni za ljude, kao i identitetska okoštalost.
Ne spori ovaj pisac važnost mondijalizma i umrežavanja svijeta, posve shvata njegove prednosti, ali mu odriče dobre namjere onoga trenutka kada mondijalizam počinje negirati pravo ljudi da budu drugačiji. Kada se sve što nas okružuje nastoji svesti na iste označitelje. Jednako je tako i sa pitanjem tradicije, te njenim očuvanjem. Tradicija sama po sebi nije problem, sve do onog trenutka dok tradicionalnost ne postane konzervativnost. Onoga trenutka kada tradicionalnost počinje negirati univerzalna prava svih ljudi, kada zbog svoje imanentne okoštalosti odbija sve drugo, te vrši nasilje radi očuvanja homogenosti tradicionalizma, onda ona postaje jednako nasilje i poništavanje prava na izbor, kao što je to slučaj u radikalnom mondijalizmu.
Amin Maluf pomenuta pitanja, kako bi ona postala razumljivija čitaocu, komparira sa onim što je informisanost današnjeg čovjeka. Znatan broj ljudi danas ima pristup ogromnoj količini različitih informacija. Ali to ipak ne znači da su svi ljudi informisani na pravi način. Prije svega jer se pokazuje da većina ljudi, bez obzira na mogućnost izbora, pristaje na pojednostavljene vizije života koje im se plasiraju kao prerađena znanja.
Jednako je tako i sa pitanjem identiteta. Mogućnosti je jako mnogo, samo se treba usuditi izaći iz, lažno sigurnog, opisanog kruga samo jednog pripadanja. Ubilački identiteti stoga jesu knjiga koja poziva da se svijet postavi na temeljima poštovanja svakog prava na izbor. Do one mjere gdje pravo na izbor nije nasilje nad nekim drugim. Ne može se ni na koji način graditi bolji svijet ako se na bilo koji način suspenzuje mogućnost da se bude van svih ograničavajućih okvira.
Svakako, a to je i ono što Maluf tvrdi, ne treba imati iluzije da će svijetom prevladati univerzalne vrijednosti, ali treba na malim poljima, počevši od vlastitog poimanja identitetskih pripadnosti, graditi drugačije osnove za poimanje svijeta. Riječ je, nesumnjivo, o stvarima koje će nas itekako opterećivati u nesigurnoj i nadolazećoj budućnosti.
Ono što ostaje jeste pitanje naše snage da se izborimo sa svim ograničenjima i počnemo prihvatati svijet kao vlastitu kuću. Konačno, zamislite koliko bi siromašno bilo naše egzistiranje svedeno na samo jednu poznatu. Bio bi to užasno naporan i dosadan svijet. Svuda i zauvijek isto.
Piše: Đorđe Krajišnik
