Isceliteljska moć književnosti – novi roman Elvedina Nezirovića
Novim romanom „Ono o čemu se ne može govoriti“ Elvedin Nezirović se vraća motivima svog prvog romana „Boja zemlje“, autobiografskoj hronici, ali umesto da nastavi da priča priče o životima ljudi s kojima je živeo, rastao i sazrevao, on ponovo promišlja svoju prošlost.
Prema rečima samog autora, postojala su dva okidača za „Ono o čemu se ne može govoriti“.
„Prvi je opisan u sceni kojom se roman otvara, a radi se o slici žene i djeteta, vjerovatno majke i sina, koju sam slučajno zapazio jednog zimskog prijepodneva, na benzinskoj pumpi, u predgrađu Mostara. Bilo je neke prikrivene, a opet tako snažne napetosti u njihovom odnosu, nečega što me je vratilo u djetinjstvo i podsjetilo na odnos s majkom u tim godinama, koji sam u ‘Boji zemlje’ samo skicirao. Shvatio sam, gotovo odmah, da je došlo vrijeme da prestanem odlagati pisanje romana, autofikcije, memoarske proze ili čega već, kojemu bi ‘Boja zemlje’ poslužila kao tematska osnova, kao neka vrsta literarnog roditelja, tim prije, jer sam već neko vrijeme osjećao teret onoga što sam u toj knjizi prešutio.
Drugi važan detalj desio se sredinom 2019. kada sam na jednoj Fejsbuk stranici bio izložen javnome linču, gdje se otvoreno prijetilo smrću meni i mojoj porodici. To je nimalo prijatno iskustvo kod mene uzrokovalo vrlo ozbiljnu krizu identiteta, pa sam počeo, po ko zna koji put, da preispitujem vlastitu prošlost, svoje stavove o nekim bitnim društvenim pitanjima i, uopće, sebe u odnosu na svijet. Gdje je granica između onoga što čovjek jeste i onoga što nije? Je li uopće moguće doći do jasne, zaokružene cjeline vlastitog jastva? Ovo su samo neka od pitanja za čijim odgovorima sam morao tragati kako bih mogao nastaviti ne samo da pišem nego, prije svega, da živim“, rekao je Nezirović.
„Ono o čemu se ne može govoriti“ Elvedina Nezirovića u prodaji je od srede 7. jula u svim Delfi knjižarama, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs, kao i na sajtu laguna.rs.
Prema rečima samog autora, postojala su dva okidača za „Ono o čemu se ne može govoriti“.
„Prvi je opisan u sceni kojom se roman otvara, a radi se o slici žene i djeteta, vjerovatno majke i sina, koju sam slučajno zapazio jednog zimskog prijepodneva, na benzinskoj pumpi, u predgrađu Mostara. Bilo je neke prikrivene, a opet tako snažne napetosti u njihovom odnosu, nečega što me je vratilo u djetinjstvo i podsjetilo na odnos s majkom u tim godinama, koji sam u ‘Boji zemlje’ samo skicirao. Shvatio sam, gotovo odmah, da je došlo vrijeme da prestanem odlagati pisanje romana, autofikcije, memoarske proze ili čega već, kojemu bi ‘Boja zemlje’ poslužila kao tematska osnova, kao neka vrsta literarnog roditelja, tim prije, jer sam već neko vrijeme osjećao teret onoga što sam u toj knjizi prešutio.
Drugi važan detalj desio se sredinom 2019. kada sam na jednoj Fejsbuk stranici bio izložen javnome linču, gdje se otvoreno prijetilo smrću meni i mojoj porodici. To je nimalo prijatno iskustvo kod mene uzrokovalo vrlo ozbiljnu krizu identiteta, pa sam počeo, po ko zna koji put, da preispitujem vlastitu prošlost, svoje stavove o nekim bitnim društvenim pitanjima i, uopće, sebe u odnosu na svijet. Gdje je granica između onoga što čovjek jeste i onoga što nije? Je li uopće moguće doći do jasne, zaokružene cjeline vlastitog jastva? Ovo su samo neka od pitanja za čijim odgovorima sam morao tragati kako bih mogao nastaviti ne samo da pišem nego, prije svega, da živim“, rekao je Nezirović.
„Ono o čemu se ne može govoriti“ Elvedina Nezirovića u prodaji je od srede 7. jula u svim Delfi knjižarama, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs, kao i na sajtu laguna.rs.
