Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Ema Votson je dobra vila, jer svuda po Londonu sakriva bezbroj kopija knjige „Male žene“

Ema Votson je dobra vila, jer svuda po Londonu sakriva bezbroj kopija knjige „Male žene“ - slika 1
Ema Votson postala je prva londonska dobra vila, jer na strateškim mestima u gradu ostavlja primerke knjige „Male žene“.

Glumica i osnivač HeForShe po Londonu su sakrivali kopije romana Luize Mej Olkot, iz 19. veka, i to pored statua koje odaju počast ženama.

Iako se romani nisu mogli baš dobro sakriti i verovatno bi se pokvasili od kiše, ovo je bio suptilan i izuzetno pažljiv feministički gest.

Namerno je ostavljala knjige pored statua Agate Kristi, Nur Inajat Kan, Ejmi Vajnhaus, Meri Sikol, i spomenika za sifražetkinje i žene iz Drugog svetskog rata.

Kako kaže glumica iz „Harija Potera“, ovaj čin je deo globalnog plana da se sakrije 2.000 primeraka širom sveta, jer se u svakom romanu „nalazi jedna moja poruka“.

Nakon što je na Instagramu objavila svoju sliku dok to radi, ispod je napisala: „Uzbuđena sam što sam se ujedinila sa @bookfairiesworldwide kako bih sakrila 2000 primeraka knjige 'Male žene'!“

Trideset i osam zemalja uključeno je u ovu kampanju promocije filma „male žene“ i to će biti najveći događaj takve vrste u svetu. Da li verujete u dobre vile koje donose knjige? #ibelieveinbookfairies“

Da, mi svakako verujemo u dobre vile koje donose knjige.

Autor: Zara Vudkok
Izvor: metro.co.uk
Prevod: Lidija Janjić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Luiza Mej Olkot

Luiza Mej Olkot

Američka autorka Luiza Mej Olkot rođena je 29. novembra 1832. godine u Džermantaunu u Pensilvaniji, kao druga od četiri ćerke u porodici Olkot. Njen otac Ejmos Bronson Olkot bio je transcendentalista i učitelj, a majka Abigejl Mej, poznatija kao Abi, socijalna radnica. Porodica se 1834. godine preselila u Boston, gde je Luizin otac osnovao eksperimentalnu školu i pridružio se transcendentalističkom klubu sa R. V. Emersonom i H. D. Torom. Transcendentalizam kao idealistički pokret u američkoj književnosti i filozofiji sredine XIX veka donosio je romantičarski i mistički individualizam i, delujući više kao društveni pokret nego filozofska škola, odigrao bitnu ulogu u intelektualnom životu Amerike. Priča o porodici Olkot delom je i priča o transcendentalizmu. Novi stavovi o obrazovanju i metodama odgajanja dece oblikovali su Luizinu svest, nagoneći je da u svemu teži savršenstvu. Olkoti se 1840. godine sele u prirodu i dve godine žive u eksperimentalnom selu Frutlend, zasnovanom na principima utopijske komune. Ovakve odluke dovele su porodicu do krajnjeg siromaštva. Međutim, Luiza odlučuje da izvuče porodicu iz siromaštva a sebe učini slavnom, te počinje da objavljuje prvo pesme, potom priče, a kasnije i romane. Porodica se 1858. godine preselila na imanje Očard haus, kuću okruženu jabučarom, koja i danas postoji kao nacionalni spomenik u znak sećanja na slavnu književnicu. Luiza Mej Olkot preminula je 1888. godine u Bostonu, a sahranjena je u Konkordu pored Emersona, Hortona i Toroa na proplanku poznatom kao Greben pisaca. Luiza Mej Olkot je čitav život posvetila svojoj porodici iako je oduvek želela da putuje i upozna svet. Umesto toga, njene knjige i dan-danas obilaze svet. Za časopis Atlantik mantli (Atlantic Monthly) počela je da piše 1860. godine. Nakon učešća u Američkom građanskom ratu 1863. godine objavljuje Skice iz bolnice (Hospital Sketches), a godinu dana kasnije i roman Raspoloženja (Moods). Sredinom šezdesetih godina XIX veka Luiza Mej Olkot pisala je popularne trilere, građene na senzacionalističkim pričama punim strasti i srčane borbe poput romana Polinina strast i kazna (Pauline’s Passion and Punishment, 1862). Knjiga Moderni Mefistofel (A Modern Mephistopheles, 1875) napisana je u potpuno drugačijem stilu, a spisateljica se u njemu bavi ozbiljnim filozofskim temama i preispitivanjem mračne strane čovekove prirode. Međutim, proslavila ju je sasvim drugačija vrsta književnosti. Na nagovor izdavača Tomasa Najlsa, koji je želeo da objavi „žensku priču“, napisala je Male žene (Little Women), roman o četiri sestre. Knjiga je štampana 1868. godine i odmah je postala bestseler. Čitava Amerika bila je očarana pričom, pa je Luiza Mej Olkot napisala i njen nastavak – Dobre žene (Good Wives), koji je objavljen 1869. godine. Kasnije su usledili nastavci: Dečaci (Little Men, 1871) i Deca gospođe Džo (Jo’s Boys, 1886). Svi nastavci naišli su na izuzetno dobar prijem kod čitalaca i kritike, a roman Male žene spada u najvoljenije knjige svih vremena jer dotiče srca čitalaca različitih uzrasta. Foto: Wikimedia Commons

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com