Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Duelovanje: „Draga Mašin“

Duelovanje: „Draga Mašin“ - slika 1
Prvi put u Duelovanju mišljenja ukrštaju Anđela i Jelena, članice Delfi Kutka. Na tapetu je roman „Draga MašinLjubiše Jocića. Saznajte kako im se dopala ova priča o zlosrećnoj srpskoj kraljici, ženi poslednjeg Obrenovića.

Zašto smo izabrale baš ovu knjigu za Duelovanje?

Anđela: Od svih ponuđenih knjiga, ovaj naslov me je najviše privukao. Želela sam da se upoznam sa životom Drage Mašin.

Jelena: Istorija je moja ljubav, a nacionalna istorija obožavanje, te sam poželela ovu knjigu još dok je bila u pripremi!

Alternativni naslov ili podnaslov knjige bi mogao da glasi:

Jelena: Možda bi alternativni naslov mogao da bude: „Ljubav i spletke na srpskom dvoru“... Mada svaki naslov ovog romana umanjuje njegovu slojevitost...

Anđela: „Kraj dinastije Obrenović“.

Knjigu bismo preporučile svima koji vole…

Anđela: Nacionalnu istoriju. Svima onima koji bi hteli da na drugi način upoznaju vladavinu Obrenovića.

Jelena: Ovu knjigu preporučujem kako ljubiteljima istorije tako i onima kojima je ovaj predmet bio dosadan u školi, jer ova knjiga nema nijedan element koji zamara čitaoca iako je hronološki vrlo precizna. Ljubiša Jocić je fantastičan pisac, stilski i ritmom pisanja blizak modernim autorima, on ne guši istorijskim činjenicama, već ih neosetno provlači kroz jednu priču o porodici, sazrevanju, ljubavi... Zato mislim da je ovo idealna literatura za upoznavanje sa lozom Obrenovića.

Naši utisci o radnji:

Jelena: Ljubiša Jocić je maestralno uradio karakterizaciju likova zadirući u njihove najskrivenije delove duše. Koliko se samo neki događaji proživljeni u detinjstvu, mladosti, odražavaju na nas u kasnijim životnim odabirima! Tako ovde imamo čitav spektar likova iz života Drage Mašin, koji su, kao i ona sama, prikazani od krvi i mesa, sa svim željama, nadama i razlozima delovanja. Osim dobre psihološke, autor pruža i odličnu društvenu analizu i pokazuje kako nije loše ponekad posmatrati istorijske događaje iz različitih perspektiva, ne da bismo ih opravdali ili osudili, već da bismo ih razumeli. Naravno, ovde je srž same teme romana ljubav između Aleksandra i Drage, kao i malograđansko društvo. Koji su to razlozi da se nosilac krune zaljubi u dvorsku damu, i to deset godina stariju? Ljubav Drage prema mladom Saši može biti i potreba za toplinom i sigurnošću, a možda i potreba za usponom... Ili možda nije sve tako banalizovano, već je to ipak jedan razvojni proces kao u svim među ljudskim odnosima! Da li je fatalna ljubav izmenila tok srpske istorije ili je istorija izmenila tok ove ljubavne veze?

Anđela: Ovo je životna priča nekada prve dame kraljice Natalije, Drage Mašin, koja je kao vetar ušla u život tada mladog kralja Aleksandra Obrenovića i donela promene. Od njega je dobila sve što je htela – od ljubavi, pažnje, do braka, a zauzvrat je ona njemu dala celu sebe. Knjiga je sjajna, jer nam na najbolji mogući način prikazuje odnose između Drage i Saše i njen uticaj na politiku tadašnje vlasti. Od njihovog upoznavanja, zajedničkog života pa sve do tragedije koja se nije mogla izbeći.

Na koji način je čitanje knjige uticalo na nas:

Anđela: Dok sam čitala knjigu, shvatila sam da smo svi mi ljudi, od krvi i mesa. Bogat, siromašan, poznat ili pak anoniman, svi imamo drugu stranu, onu romantičnu. Mislila sam da je lako vladati državom, ali posle ovoga shvatam da je vrlo teško. Treba udovoljiti svima, a za tvoje želje niko neće da pita.

Jelena: Ova knjiga je potvrdila moje mišljenje da istoriju treba voleti i poštovati. Ona zaista jeste učiteljica života, pa čak i kad nam ne daje odgovore kako prebroditi sadašnjost, uvek nudi  duh prošlih vremena. Ja volim zvuk teških masivnih vrata tvrđava, šuškanje krinolina ispod haljina... A tu je i Beograd – stari i lep, Bijaric, Smederevo... Autor me je podsetio koliko volim sociološke analize društva... I zasigurno je uticala na mene da o nekim likovima iz istorije razmišljam drugačije, a neka gledišta je samo potvrdila...

Šta nas je najviše iznenadilo:

Jelena: Ne bih mogla da kažem da je to iznenađenje, pre je očaranost autorom. Ljubiša je bio izuzetan pesnik, pisac, glumac, slikar... Talentovan i mudar čovek. Drago mi je što nas je Laguna iznenadila i obradovala izdanjem ove knjige za koju neki savremeni čitaoci nisu ni znali.

Anđela: Način na koji je započet odnos između Drage i Saše, kao i njihov svršetak koji se mogao predosetiti.

Šta nam se nije dopalo:

Anđela: Nije toliko često da, kada pročitam knjigu, jednostavno nemam zamerki. Niti šta fali, niti bih išta dodala.

Jelena: Sve mi se dopalo, ovo je snažno delo.

Junak iz knjige kog bismo najradije pozvale na večeru i zašto:

Anđela: Dvoumila sam se koga da pozovem na večeru, da li Dragu Mašin koja mi je jako prirasla srcu ili Aleksandra Obrenovića. Odluka je pala da to ipak bude Draga. Zašto? Zato što bih sa njom imala tema za razgovor, od njene službe kod kraljice Natalije do poznanstva sa Aleksandrom, pa sve do njene udaje i uticaja koja je imala na tadašnje odluke u zemlji.

Jelena: Sigurno Dragu da joj čestitam na riziku kad je napustila posao dvorske dame slepo verujući Aleksandru i lebdeći u ljubavnom zanosu! Da li je pomislila nekad kako bi se dalje razvijali događaji da su Milan ili Natalija lukavije stali između dvoje zaljubljenih? Kakvo je ona imala mišljenje o „StradijiRadoja Domanovića? I da joj zahvalim za svu podršku književnicima njenog vremena. Ona je dala veliki doprinos našoj književnosti, a i sama se bavila prevođenjem i novinarstvom. A opet, kad razmislim, možda bi bolji potez bio da na večeru pozovem samog autora, čini mi se da bih od njega dobila više odgovora. I što je najbitnije, njegovoj pronicljivosti ne bi izmaklo tumačenje i našeg društva danas.

Tri reči koje najbolje opisuju knjigu:

Anđela: Ljubav, vlast i porodica.

Jelena: Ljubav, vlast i spletke.

Rečenica koja nas je podstakla na razmišljanje:

Anđela: „Jedno su obećanja data u mladosti, a drugo obećanja data mladosti.“

Jelena: „Ukoliko je njihova okolina više želela da ih rastavi, oni su se osećali sve više vezani, jer ljubavnika ništa ne može više da zbliži nego pomisao da mogu biti rastavljeni.“

„Spletkarenje je slično živom blatu – što čovek više razmahuje da bi iz njega izašao, sve više u njega tone.“

„... kad dvorani počnu da se slažu, znači da presto počinje da se ljulja.“

Kratak zaključak o knjizi:

Jelena: Divno je osetiti posvećenost autora nekom delu. Njegova ozbiljnost u gradnji ovog romana, nepristrasnost prema likovima i događajima vam daju potpunu sigurnost tokom čitanja. Čak i ako znate sve ove činjenice, pisac vas vešto vodi, prosto uživate... Iznosi pred vas pikanterije, podstičući radoznalost. Kraljevska porodica više nije samo prošlost vaše domovine, to su likovi na koje pomislite kad vas nešto asocira na njih u sadašnjosti. Likovi koji vas ljute, za čije želje navijate da se ostvare, uz koje patite i čije tajne čuvate. U ovoj knjizi se ruše neki mitovi i prepričavanja koja su s vremenom postala tako grandiozna!

Anđela: Priča o vladavini jednog kralja, o kraju jedne od najmoćnijih dinastija sa ovih prostora. Draga Mašin i Aleksandar Obrenović prkosili su svima zarad svoje ljubavi. Na kraju ih je ta ljubav koštala života, i to od sopstvenog naroda.

Da li bismo pročitale i druge knjige ovog autora? Koja bi knjiga onda bila izbor?

Anđela: Čitanjem ove knjige prvi put sam se susrela sa radom i delom pisca Ljubiše Jocića. Njegovo pisanje me je podstaklo da se bolje upoznam sa njim. Vrlo rado bih nastavila da čitam i druge njegove knjige, a koju bih izdvojila kao narednu – to je teško kazati.

Jelena: „Draga Mašin“ je vredno delo i u književnom i u istorijskom, tj. biografskom smislu. Meni je ovo prvi susret s autorom i nadam se da ću biti u prilici da pročitam i druga njegova prozna dela. Volela bih da pročitam dela „Ljubav i sloboda“, „Polomljena kola“ i „Tamnice“, koje je pisao zajedno sa Milojem Čiplićem.

Tri pitanja koja bismo postavile autoru knjige:

Anđela: Šta vas je podstaklo da napište ovu knjigu?

Na koji način vidite ulogu Drage Mašin u nacionalnoj istoriji?

Da li bi Obrenovići bili još na vlasti da nije bilo Drage?

Jelena: Zašto se nije više posvetio pisanju biografija?

Da li je Draga lik kojem je najviše nepravde nanelo naše društvo?

Koliko je malograđansko društvo isplivalo i doživelo svoj vrhunac u kasnijem periodu njegovog doba?

Autori: Anđela Jovčić i Jelena Pavić Martinović
Izvor: Delfi Kutak

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Ljubiša Jocić

Ljubiša Jocić

Ljubiša Jocić (Ub, 1910 – Beograd, 1978), srpski pesnik, slikar, romansijer, novinar, režiser i scenarista, rođen je u uglednoj građanskoj porodici. Rano je ostao bez oca, koji je umro od tifusa kao lekar u Prvom svetskom ratu. Porodica ga šalje u Pariz na studije 1928. godine, gde upisuje vajarsku školu i dolazi u dodir sa nadrealistima i avangardnim piscima Bretonom, Elijarom, Aragonom, Mišoom. Počinje da objavljuje pesme i eseje u časopisu „50 u Evropi“ i drugim avangardnim listovima u Jugoslaviji, kao i u pariskom časopisu „Commune“. Zbirka pesama „San ili biljka“ izlazi mu 1930, „Ljubav i sloboda“ 1934. i na francuskom knjiga „Poesies et Contes (Un essai vers le noveau realisme)“ 1937. Tokom tridesetih godina XX veka zbližava se sa beogradskim nadrealistima Dušanom Matićem, Aleksandrom Vučom, Markom Ristićem, Кočom Popovićem, Oskarom Davičom, ali sebe smatra samo njihovim saputnikom i odbija da zvanično pristupi nadrealističkom pokretu. Po povratku iz Pariza u Beograd 1938. objavljuje zbirke pesama „Pesme“ (1938) i „Sumorna pitanja“ (1940), zbirku priča „Proletnji san“ (1940), kao i svoj prvi roman „Polomljena kola“ (1940). Pored književnog rada bavio se i slikarstvom i vajarstvom, pedesetih godina izlagaće svoje slike u Кlubu umetnika u Beogradu i Galeriji de Bon u Parizu. O njegovim slikarskim delima povoljnu kritiku objavio je francuski pisac Anri Mišo. Levičar i antifašista koji je u svom stanu krio komuniste ilegalce, blizak predratnim levim intelektualcima Đilasu i Zogoviću, Jocić počinje da objavljuje i u levičarskim časopisima „Naša stvarnost“, „Mlada kultura“, sarajevskom „Pregledu“ i dr., pa je po izbijanju rata prokazan kao „belosvetski vetropir, skitnica i anacionalni element“ i prisiljen da se za vreme okupacije uz pomoć prijatelja psihijatra najpre skloni u psihijatrijsku bolnicu u Toponici, da bi kao potporučnik u rezervi u kraljevskoj vojsci izbegao regrutaciju, a zatim zajedno sa majkom nekoliko godina u Opštu državnu bolnicu na Guberevcu u Beogradu. Po oslobođenju Beograda uputio se u Rušanj, prišao partizanima i „malo se prošetao“ po ratištima, da bi se najzad po završetku rata 1945. zaposlio kao novinar u listu „Borba“. Slede knjiga pesama „Ogledalo“ (1945), ljubavni roman „I s tobom sama“ (1954), fantazmagorična poetska proza o fenomenu zla „U zemlji Arastrata“ (1955), roman napisan pre rata zajedno sa Milojem Čiplićem „Tamnice“ (1956) i istorijski roman „Draga Mašin“ (1959). Za života je objavio još sedam zbirki pesama: „Ogledalo“ (1951), „Кrilato korenje“ (1952), „Skriveni svetovi“ (1960), „Кurir na prozoru“ (1963), „Sve devojke treba da putuju“ (1972), „Кoliko je sati“ (1976), „Mesečina u tetrapaku“ (1975). Jocić se od 1947. ogledao i na filmu: režirao je blizu dvadeset kratkih dokumentarnih i igranih filmova, i jedan dugometražni („Devojčica i njena lutka Crvenkapa“, 1951), napisao je scenario za prvi srpski animirani film „Pionir i dvojka“ (1949), koji je režirala njegova tadašnja supruga Vera Jocić i koji je osvojio Gran-pri na filmskom festivalu u Veneciji. Sredinom sedamdesetih se priklonio signalizmu, avangardnom stvaralačkom pokretu čiji je osnivač pesnik Miroljub Todorović, i napisao niz tekstova o ovom pravcu koji su objavljeni posthumno („Ogledi o signalizmu“, 1994).

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com