Zamislite jedno seosko imanje u Engleskoj sa početka 19. vijeka.

Priroda mu podarila sve najljepše boje, pa se jasno nazire dukatžuta, neboplava, vatrenocrvena i zelena, kao rijeka – Flosa.

Flosa protiče glavnim dijelom imanja. Na njoj leži vodenica, žila kucavica ove priče. Vodenica odolijeva vremenu. Samo ona.

U gazdinskoj kući živi porodica Taliver: otac, majka, sin Tom i ćerka Megi. Burni događaji utiču na egzistenciju čitave porodice i ova djeca na najbolji mogući način uspijevaju da se prilagode svemu što im život nametne. A život nam, osim porodičnog imanja, nameće i predrasude. Tako je bilo i između Toma i Megi.

Dok su oni uspješno, ili manje uspješno, odolijevali da ne načine kakvu grešku, boreći se između dužnosti i želja, izgubili su se u sopstvenim osjećajima.

Sve ono što je od njih očekivala sredina, koja osuđuje bez suda, i četiri tetke, svaka sa svojim primjedbama, oni su polagali nadama za vodenicu na Flosi – svojim korijenima i boljoj budućnosti. Nisu znali da rijeka teče brzo kao i život.

Ovo je jedna od onih knjiga koju odmah svrstate među drage! Što se tiče engleskih klasika, ja sam joj upravo dodijelila mjesto u srcu, odmah uz „Tes od roda D’Erbervila“.

Autor: Dijana Božović
Izvor: Delfi Kutak