Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Delfi Kutak je pročitao: „Velika očekivanja“

Znate onaj osećaj kad kao mali mislite da su odrasli pametni, a onda porastete i shvatite da većina njih zapravo nema pojma šta radi? E, to su „Velika očekivanja“. Knjiga o siromašnom dečaku Filipu – Pipu, koji ima ogromna očekivanja od života (i od sebe) samo da bi na teži način naučio da se svet ne vrti oko novca, „pedigrea“ i lepe garderobe (ili lepe, ali emocionalno nedostupne Estele).

Dikens je majstor u tome da te natera da se u isto vreme diviš i nerviraš zbog omiljenih likova. Pip je kao onaj prijatelj koji napokon dobije priliku u životu pa, umesto da ostane svoj, odluči da se pretvara da je neko drugi. I dok vičeš: „Ne zaboravi odakle si!“, on se stidi jedinog čoveka koji ga voli iskreno i bezuslovno: Džoa.

Likovi koji su me fascinirali (i izludeli)

Pip: Između empatije i frustracije

Volim ga jer je zapravo iskren u svojim slabostima, ali me nervira jer ih ne vidi dok ne bude prekasno. Da, njegovo razočaranje je veliko (spoiler !) kad shvati ko je njegov dobrotvor, ali umesto zahvalnosti, reaguje sramotom i besom. Dikens ga ovde briljantno razotkriva, ne kao loš karakter, nego nas same: koliko često preziremo ono što nas podseća na sopstvenu ranjivost?

Estela: Ideja, ne osoba

Paradoksalan lik: ona nije toliko lik koliko simbol, nešto što Pip projektuje kao savršenstvo koje nikad ne može dostići. Hladna i nepristupačna, ali i samo žrtva tuđih „velikih očekivanja“.

Gospođica Havišam: Gaslight, gatekeep, decay ikona

Zamrznuta u vremenu, okružena paučinom (i propalom svadbom), pretvara sopstvenu bol u oružje. Fascinantna, ali i zastrašujuća. Kad biste pravili TED talk o tome kako NE procesuirati traumu, ona bi bila savršena studija slučaja.

Džo Gardžeri: Tihi moralni kompas

U svetu gde svi mnogo očekuju od drugih, on samo voli. Kada ga Pip ponizi, Džo ne pravi scenu; ostaje veran svom srcu. To nije slabost, to je ogromna snaga. Bukvalno bi trebalo da postoji Joe Appreciation Day.

Šta mi se dopalo u romanu

Likovi koji deluju groteskno ponekad, ali su duboko ljudski.

Džo – bukvalno heroj priče i moralni kompas čitaoca.

Dikensov humor i ironija, posebno kad kritikuje klasne razlike.

Poruka o tome da prava veličina nije u statusu, novcu ili tituli.

Vanvremenost priče – iako se radnja dešava u viktorijanskoj Engleskoj, odnosi i dileme su i danas relevantni.

Šta me je nerviralo u romanu

Pipovo samosažaljenje i frustracije – iako ga razumem, želela sam da ga „prodrmam“... više puta.

Estela – više kao koncept nego stvaran lik. Volela bih da je imala malo više „života“ u sebi.

Zaključak

„Velika očekivanja“ su priča o tome kako često mislimo da će nas novac, obrazovanje ili status promeniti, a koliko nas zapravo oblikuju ljudi koji su nas voleli kad nismo bili „ništa posebno“. I zato, koliko god da je Pip „glavna zvezda“, Džo je pravi heroj.

Adaptacije kroz vreme

1917: nemi američki film. Retro i arhaično, praktično istorija filma.

1946: britanski klasik u režiji Dejvida Lina. Za mnoge i dalje „zlatni standard“ adaptacije.

1998: modernizovana verzija, postavljena u savremeno doba. Iskreno, ovde sam bila skeptična jer volim kada se klasik drži svog viktorijanskog okvira. Ali opet, fascinantno je koliko radnja, emocije i moralne dileme funkcionišu i u modernom kontekstu, te pokazuju koliko je Dikensova priča vanvremenska.

2011: Bi-Bi-Sijeva TV miniserija. Hari Lojd, koji je Dikensov potomak, glumi Herberta Poketa. Fascinantno je koliko neki glumci imaju istorijsku vezu sa pričom, zar ne?

2012:film u režiji Majka Njuvela. Helena Bonam Karter kao gospođica Havišam, Ralf Fajns kao Magvič. (Zanimljiva je i činjenica da je scenario radio Dejvid Nikols, prim. ured.)

Adaptacije „Velikih očekivanja“ su svojevrsna avantura kroz vreme i stilove. Svaka donosi nešto novo, bilo da je nema verzija, moderna adaptacija ili film iz 2012. sa velikim imenima. Moje iskustvo? I dalje sam emotivno vezana za Pipove muke i Džoa, ali pratiti kako priča živi i diše kroz različite filmove samo potvrđuje koliko su Dikensove teme univerzalne.

Autor: Bojana Komarica
Izvor: Delfi Kutak

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Čarls Dikens

Čarls Dikens

Čarls Džon Hafam Dikens (7. februar 1812 – 9. jun 1870) bio je engleski književnik i kritičar društva. Stvorio je neke najpoznatije svetske književne likove i mnogi ga smatraju najvećim romanopiscem viktorijanskog doba. Njegova dela uživala su nezapamćenu popularnost još za njegovog života, a do dvadesetog veka kritičari i stručnjaci priznali su ga za književnog genija. Rođen u Portsmutu, Dikens je napustio školu i zaposlio se u fabrici kad mu je otac dospeo u dužnički zatvor. Iako nije imao zvaničnog obrazovanja, uređivao je jedan nedeljni časopis punih dvadeset godina, napisao je petnaest romana, pet novela, stotine pripovedaka i publicističkih članaka, često je držao predavanja i javna čitanja svojih dela, neumorno je pisao pisma i živahno je vodio kampanje za prava dece, obrazovanje i druge društvene reforme. Prvi književni uspeh Dikens je doživeo 1836. godine, kada je u nastavcima objavljen Pikvikov klub, književni fenomen svog vremena – uglavnom zahvaljujući uvođenju lika Sema Velera u četvrtom nastavku – što je podstaklo proizvodnju predmeta nadahnutih knjigom i nastanak drugih dela sa sličnom temom. Za nekoliko godina Dikens je stekao književnu slavu i u drugim zemljama i postao poznat po duhovitosti, satiričnosti i pažljivom posmatranju ličnosti i društva. Njegovi romani, koji su uglavnom izlazili u nedeljnim ili mesečnim nastavcima, prvi su objavljivani na ovaj način koji će postati preovlađujući u viktorijansko vreme. Napeti završeci nastavaka držali su čitaoce u neizvesnosti. Ovaj format omogućavao je Dikensu da procenjuje reakciju publike i često prilagođava zaplete i razvoj likova prema tim informacijama. Svoje zaplete gradio je vrlo brižljivo i često je u priče uplitao elemente savremenih događaja. Mnogobrojni nepismeni siromasi plaćali su po pola penija da im se pročita nova mesečna epizoda, što je stvaralo i nadahnjivalo novi stalež čitalaca. Dikensova novela Božićna priča iz 1843. godine i dalje je izuzetno popularna i neprestano nadahnjuje adaptacije u svim umetničkim žanrovima. Oliver Tvist i Velika očekivanja takođe su često adaptirani i, kao i mnogi njegovi romani, prizivaju slike ranoviktorijanskog Londona. Dikensov najpoznatiji istorijski roman je Priča o dva grada (odvija se u Londonu i Parizu) iz 1859. Kao najslavnija ličnost svog vremena, Dikens će u kasnijem razdoblju karijere, na zahtev javnosti, poći na turneje na kojima je čitao svoja dela. Osmog juna 1870. Dikens je pretrpeo moždani udar posle čitavog dana rada na romanu Edvin Drud. Sutradan je, ne došavši svesti, preminuo u svom seoskom domu Gadshil plejsu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com