Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Delfi Kutak je pročitao: „Kad đavoli polete“

Delfi Kutak je pročitao: „Kad đavoli polete“ - slika 1
Knjiga „Kad đavoli polete“ je prva knjiga Vladimira Kecmanovića koju sam pročitao. Dobijao sam i ranije sa raznih strana preporuke za čitanje nekih njegovih ranijih romana. Da se, uprkos svemu, upustim u čitanje, jer, kako su mi govorili, odlično piše.

I zaista. Malo je reći da mi se knjiga svidela. Oduševila me je! Dugo vremena nisam pročitao nešto tako lepo, znalački napisano iz pera domaćih autora. Uprkos veoma zahtevnoj sadržini, Kecmanovićev majstorski stil čini da se knjiga čita sa lakoćom. Svaku njegovu rečenicu sam žvakao sa ogromnim uživanjem. Ne mogu da vam opišem, ali, recimo, zamislite da su rečenice saće puno meda. Takvo je iskustvo čitanja ovog romana.

Zanimljivo je da je Kecmanović da bi napisao ovu knjigu odložio rad na, ranije najavljenoj, priči o Titu.

„Kad đavoli polete“ je priča o dečaku Emu (Mladenu) koga usvaja Kej (Kristofer). Em je ceo svoj mladi život proveo u domu za decu bez roditeljskog staranja. Iako je doživeo svašta, nikada nije osetio ljubav. A kako je ljubav veoma važna u tim formativnim godinama da bismo mogli da odredimo granice sopstvenog postojanja, Em, nikada emotivno dodirnut, i sam sebi postaje tuđ. Da bi nam to dočarao, autor pribegava genijalnim književnim dosetkama koje savršeno funkcionišu tokom čitanja.

Priča o zlostavljanom i zlostavljaču koja sve više eskalira metafora je savremenog društva u kome represivni elementi služe samo da održe status quo – potčinjavanje kroz represiju. I zato je kod Kecmanovića i sam zlostavljač produkt represivnog sistema koji i sam replicira ne znajući drugačiji modus operandi od onog naučenog. U pitanju je specifično ispričana metafora društva u kome je cilj represije da traje. Otuda i ona autorova posveta Džordžu Orvelu na početku knjige.

Naravno, autor je provukao tu i neke svoje ideologije i ideje sa kojima se ne slažem, ali čak ni to nije pokvarilo ugođaj čitanja, niti moje mišljenje i utisak o knjizi. Kecmanovićeva priča je tako dobro koncipirana i napisana da ništa ne može da umanji njenu snagu i kvalitet.

„Kad đavoli polete“ je verovatno jedna od najboljih knjiga domaćih autora koja se u poslednje vreme pojavila na književnom nebu Srbije i koja na apsolutno svaki način dominira nad ostalim delima. Prava je šteta što je Kecmanović odustao od Ninove nagrade jer je upravo ovakva knjiga potrebna kada je u pitanju titula najboljeg romana godine. Savršeno napisana, duboko promišljena i kompleksna knjiga, razgranatih i originalnih ideja, a opet veoma laka za razumevanje i nimalo zahtevna za čitanje. Savršen spoj književne perfekcije i prijemčivosti. Kao što bi svaka knjiga i trebalo da bude.

Ne velika, već ogromna preporuka za čitanje!

Autor: Milan Aranđelović
Izvor: Delfi Kutak

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović (Sarajevo, 1972) diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti. Objavio je romane Poslednja šansa (1999), Sadržaj šupljine (2001), Feliks (2007), Top je bio vreo (2008), Sibir (2011), Osama (2015), Kad đavoli polete (2022) i zbirke pripovedaka Zidovi koji se ruše (2012), Kao u sobi sa ogledalima (2017). Sa Dejanom Stojiljkovićem objavio je roman Kainov ožiljak (2014) i trilogiju „Nemanjići“: U ime oca (2016), Dva orla (2016) i U ime sina (2017). Objavio je i esejističko-biografsku knjigu Das ist Princip! (2014), kao i istorijsko-esejističku hroniku Dva krsta i jedna krv (2017). Sa istoričarem Predragom Markovićem napisao je knjigu Tito, pogovor (2012). Dobitnik je stipendije Fondacije „Borislav Pekić“ i nagrada „Branko Ćopić“, „Meša Selimović“, „Hit libris“, „Vitez srpske književnosti“, „Pečat vremena“, „Pero despota Stefana“, „Teslina golubica“, „Krst vožda Đorđa Stratimirovića“, „Zlatni beočug“, Velike nagrade „Ivo Andrić“ Andrićevog instituta u Andrićgradu, kao i Andrićeve nagrade za priču „Ratne igre“ iz zbirke Kao u sobi sa ogledalima. Roman Kad đavoli polete dobio je Vitalovu nagradu. Kecmanovićeva proza doživela je više filmskih, pozorišnih i dramskih adaptacija i prevedena je na engleski, francuski, nemački, ukrajinski, mađarski i rumunski jezik. Prevod romana Top je bio vreo (The Canon Was Red Hot) nominovan je za nagradu „Dablin impac“, koja se u Dablinu dodeljuje za najbolji roman na engleskom jeziku. Vladimir Kecmanović je stalni kolumnista lista Politika. Povremeno piše za više medija u zemlji i u okruženju. Vlasnik je i urednik izdavačke kuće VIA. Scenarista je serija Senke nad Balkanom i Državni službenik. Član je književne grupe P–70 („Proza na putu“) i Srpskog književnog društva. Živi i radi u Beogradu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com