Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Dejan Stojiljković: Ako moram da umrem, nek me strefi srčka na stadionu Arsenala kada damo peti gol Čelsiju u finalu FA kupa

Nišlija, fan epske fantastike, najtiražniji srpski pisac, autor bestselera "Konstantinovo raskršće", "Znamenje anđela" i, sa Vladimirom Kecmanovićem, "Kainov ožiljak" odgovorio je na Prustov upitnik.
Dejan Stojiljković: Ako moram da umrem, nek me strefi srčka na stadionu Arsenala kada damo peti gol Čelsiju u finalu FA kupa - slika 1
Koja je vaša predstava o savršenoj sreći?

Avgust 1987. Letnji raspust. SFRJ još postoji a ja čitam prvu epizodu "Dilana Doga".

Koji je vaš najveći strah?

Da će se opet vratiti devedesete.

S kojom istorijskom figurom se identifikujete?

Sa Bernardom Samnerom, frontmenom grupe New Order.

Kojoj živoj osobi se najviše divite?

Mojoj supruzi Hristini.

Koju osobinu ne podnosite kod sebe?

Kao i kod svakog pisca – sujeta. Ipak, teši to da su od nas sujetniji glumci, slikari i novinari.

Koja je vaša najveća ekstravagancija?

Pretpostavljam da je to moja kolekcija stripova koja broji par hiljada primeraka.

Koje je vaše omiljeno putovanje?

Hodočašće po meni mitskim mestima Engleske, od Londona i stadiona Arsenala, preko Jorka i Konstantina Velikog do Mančestera i ulica koje su proslavili Morisi i Ian Kertis.

Koju osobinu ličnosti smatrate najprecenjenijom?

Marljivost.

U kojim prilikama lažete?

Ja sam pisac. Pisci stalno lažu. Samo im dajte priliku. A i ne morate. Laž je u samoj suštini pripovedanja, a pripovedanje je sama suština književnog stvaralaštva.

Šta ne volite u svom fizičkom izgledu?

Pivski stomak.

Koje reči ili rečenice prečesto koristite?

Kao i većina Nišlija: „A, be...“ i „bate“.

Koje je vaše najveće kajanje?

To što sam pristao da pišem dramu „Konstantin“ za prosečan honorar. Trebalo je da ih oderem.

Ko je ljubav vašeg života?

Žena kojom sam oženjen i koja me trpi ovakvog nikakvog.

Gde ste i kada bili najsrećniji?

Kad mi se rodila kćerka Tara.

Koji talenat biste voleli da imate?

Već imam dovoljno talenata.

Kako se trenutno osećate?

Mamurno.

Šta smatrate svojim najvećim uspehom?

To što sam ostvaren kao pisac a još me svrstavaju u „mlade“ umetnike.

Ako biste se posle smrti vratili na ovaj svet kao osoba ili kao predmet, šta biste bili?

Kostim Crne udovice. Tako bih uvek bio pripijen uz Skarlet Johanson.

Koji je najdragoceniji predmet koji posedujete?

Primerak prvog izdanja moje zbirke priča „Low Life“ sa potpisom Nila Gejmena na početku novele koja je posvećena njemu.

Šta je za vas oličenje patnje?

Mlako pivo i hladan roštilj.

Kojim zanimanjem biste voleli da se bavite?

Degustator piva.

Ko su vaši uzori u životu?

Ljudi koji znaju šta hoće i ljudi koji znaju šta neće.

Ko je vaš omiljeni pisac, a ko slikar?

Nil Gejmen. Frenk Frazeta.

Ko je vaš omiljeni fiktivni junak?

Dilan Dog.

Gde biste voleli da živite?

U Mančesteru.

Šta najviše mrzite?

Mrzim da mrzim.

Kako biste voleli da umrete?

Ne bih voleo da umrem, ali ako baš mora, onda na stadionu Arsenala, da me strefi srčka kada damo peti gol Čelsiju u finalu FA kupa.

Koji je vaš moto?

Tko leti, vrijedi, tko vrijedi, leti, tko ne leti, ne vrijedi.

Izvor: Nedeljnik

Autor: Dejan Stojiljković

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović (Sarajevo, 1972) diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti. Objavio je romane Poslednja šansa (1999), Sadržaj šupljine (2001), Feliks (2007), Top je bio vreo (2008), Sibir (2011), Osama (2015), Kad đavoli polete (2022) i zbirke pripovedaka Zidovi koji se ruše (2012), Kao u sobi sa ogledalima (2017). Sa Dejanom Stojiljkovićem objavio je roman Kainov ožiljak (2014) i trilogiju „Nemanjići“: U ime oca (2016), Dva orla (2016) i U ime sina (2017). Objavio je i esejističko-biografsku knjigu Das ist Princip! (2014), kao i istorijsko-esejističku hroniku Dva krsta i jedna krv (2017). Sa istoričarem Predragom Markovićem napisao je knjigu Tito, pogovor (2012). Dobitnik je stipendije Fondacije „Borislav Pekić“ i nagrada „Branko Ćopić“, „Meša Selimović“, „Hit libris“, „Vitez srpske književnosti“, „Pečat vremena“, „Pero despota Stefana“, „Teslina golubica“, „Krst vožda Đorđa Stratimirovića“, „Zlatni beočug“, Velike nagrade „Ivo Andrić“ Andrićevog instituta u Andrićgradu, kao i Andrićeve nagrade za priču „Ratne igre“ iz zbirke Kao u sobi sa ogledalima. Roman Kad đavoli polete dobio je Vitalovu nagradu. Kecmanovićeva proza doživela je više filmskih, pozorišnih i dramskih adaptacija i prevedena je na engleski, francuski, nemački, ukrajinski, mađarski i rumunski jezik. Prevod romana Top je bio vreo (The Canon Was Red Hot) nominovan je za nagradu „Dablin impac“, koja se u Dablinu dodeljuje za najbolji roman na engleskom jeziku. Vladimir Kecmanović je stalni kolumnista lista Politika. Povremeno piše za više medija u zemlji i u okruženju. Vlasnik je i urednik izdavačke kuće VIA. Scenarista je serija Senke nad Balkanom i Državni službenik. Član je književne grupe P–70 („Proza na putu“) i Srpskog književnog društva. Živi i radi u Beogradu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com