Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Četiri Obrenovića i jedan Simić – povodom knjige Đorđa S. Simića „Propast dinastije Obrenovića“

propast-dinastije-obrenovica350
Ne treba dodatno objašnjavati kojoj četvorici Obrenovića se posvećuje posebna pažnja kad god se govori i piše o Srbiji devetnaestog stoleća, jer bez životopisa kneza Miloša, kneza Mihaila, kralja (prethodno kneza) Milana i kralja Aleksandra ne može se zamisliti ni hronologija razvoja srpske državnosti, ni istorijat srpsko-turskih ratova, pa ni (ponekad krvave) razmirice između tek formiranih političkih struja unutar srpskog društva. (Peti Obrenović koji je bio vladar, knez Milan, sin kneza Miloša i stariji brat kneza Mihaila, najčešće se samo uzgred pominje, jer bio je na čelu vazalne Kneževine Srbije manje od mesec dana, i to pod tutorstvom tročlanog namesništva.)

A u Srbiji kojom su vladali Obrenovići – pa i onda kad su bili izgnani tokom skoro dve decenije, a državom upravljao knez Aleksandar Karađorđević pod zaštitom ustavobranitelja – nije trebalo dodatno objašnjavati ni ko je porodica Simić, iz koje je potekao i političar u čijoj je zaostavštini pronađen memoarsko-istorijski spis gde se daje autentičan pregled srpske političke, društvene i kulturne stvarnosti tokom druge polovine devetnaestog veka.

Danas se za ime Simića prvenstveno vezuje porušeni Konak, koji je ostao upamćen kao rezidencija dinastije Obrenović, pa i kao mesto njenog krvavog kraja 1903. godine – zbog čega je možda i srušen već godinu dana nakon Majskog prevrata – ali Simići se nisu upisali u istoriju Srbije samo zato što su knezu Aleksandru Karađorđeviću svojevremeno prodali tada jedno od najlepših beogradskih zdanja, nego i aktivnim učešćem braće Stojana i Alekse u ustavobraniteljskom režimu, pa je možda i zbog njihovog istorijskog značaja Stojanov sin Đorđe, premda uspešan diplomata i dva puta predsednik srpske vlade, ostao u senci svog oca i strica, što je konačno ispravljeno objavljivanjem Đorđevog rukopisa naslovljenog kao „Propast dinastije Obrenovića“.

Kad se objavljuje delo koje je decenijama čamilo u rukopisnoj verziji, ponekad ime i biografija autora znaju da privuku veću pažnju nego ono što u delu piše, pa koliko god da se „Propast dinastije Obrenovića“ može okarakterisati kao zbornik portreta četvorice Obrenovića, ipak je ovo i portret samog Đorđa S. Simića, jer ne samo što autor otvoreno piše o sopstvenim iskustvima i učešćima u značajnim istorijskim momentima, nego je istoričarka Ana Stolić, koja je i priredila Simićev rukopis za štampu, u posebnom predgovoru predočila čitaocima detalje iz Simićevog životopisa i time takoreći ukazala na još jedan simbol obrenovićevske Srbije.

S obzirom na to da je Simić svoja sećanja, svedočenja i zapažanja pisao u godinama neposredno nakon ubistva kralja Aleksandra i kraljice Drage, ovo je delo lišeno mnogih naknadnih negativnih nanosa, kojim su naročito bila izložena imena kraljeva Milana i Aleksandra, ali pošto Simić, sa druge strane, nije ni pristrasan prema vladarima u čije je vreme ostvario svoju političku karijeru, može se „Propast dinastije Obrenovića“ uslovno smatrati objektivnim prikazom.

Objektivnost je, dakle, u tome što Simić, i kad oštro kritikuje vladare o kojima piše, čini to jer se lično uverio u njihove greške, a ne zbog toga što je takva bila državna i ideološka politika nakon dolaska Petra I Karađorđevića na presto Srbije.

Ipak, i ta je objektivnost uslovna, jer autor je imao dovoljno vremena da svoje stavove koriguje i da za tumačenje izvesnih prelomnih momenata srpske politike, u kojima je i sâm učestvovao, iskoristi naknadnu pamet, a pritom Simić nije prezao od toga da u svakoj prilici istakne značaj svoje porodice, pa čak i kad za to nije bilo adekvatnih argunemata.

Zahvaljujući priređivačkim napomenama, na takve je nedoslednosti i pogreške ukazano na licu mesta, a pošto je uz svako značajno ime data u posebnoj napomeni kratka biografija, ova je knjiga dostupna i čitaocima koji nisu previše upućeni u političke i društvene prilike obrenovićevske Srbije, pa će verovatno mnogima promeniti uvreženu i često jednostranu sliku o vladarima koji su, kao i svi drugi ljudi, ipak bili složene ličnosti i čije su psihološke profile najbolje mogli da razumeju oni koji su ih lično poznavali.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Đorđe S. Simić

Đorđe S. Simić

Đorđe S. Simić (Beograd, 1843 – Zemun, 1921). srpski političar i diplomata, dva puta predsednik vlade Kraljevine Srbije, sin Stojana Simića, političara iz ustavobraniteljske epohe. Po završenom školovanju u Beogradu, studirao je državne nauke u Berlinu, Hajdelbergu i Parizu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com