Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Borhes o sebi

Borhes o sebi - slika 1
Laguna je prošle nedelje pokrenula akciju Ako ste propustili u okviru koje svake nedelje biramo pet naslova koji su na dodatnom popustu. Ove nedelje se, među takvim naslovima, nalazi i „Knjiga o izmišljenim bićima“, Bohesova zbirka fantastičnih životinja. Delo je prvi put objavljeno 1957. godine, upravo u trenutku kada je Borhesov vid, koji je lagano slabio od rođenja, oštećen do te mere da pisac više nije mogao da vidi niti pročita ono što je napisao, i smatra se da je ova zbirka jedna od Borhesovih najboljih tvorevina.

Izdvojili smo za vas neke od najzanimljivijih Borhesovih misli, sakupljenih iz njegovih različitih intervjua:

Mnogi ljudi su me smatrali misliocem, filozofom, pa čak i mistikom, a ja samo mogu da im budem zahvalan na tome. Istina je da premda sam smatrao da je stvarnost dovoljno zabrinjavajuća – štaviše, smatram da se vremenom pogoršava – nikada nisam sebe video kao mislioca.


Ako treba da govorim o savremenim piscima, onda svakako treba pomenuti Platona, Ser Tomasa Brauna, Spinozu, Tomasa de Kvinsija, Emersona i naravno, Šopenhauera. Zašto da ne? Ne treba zaboraviti ni Angela Silezije, ni Flobera. To su imena koja mene zanimaju. Ali ja jednostavno ponavljam reči Ezre Paunda: „Sva umetnost je savremena“ i mislim da je bio u pravu. Ne vidim zašto bi mi jedan čovek bio važniji zbog puke činjenice da živi u istom veku kao i ja i deli moja iskustva u odnosu na čoveka koji je umro pre mnogo godina.


Mislim da je dobro da pisac ne bude previše poznat. Jer u zemljama gde se pisci mogu proslaviti, oni podilaze masi, slavi itd. Ali u mojoj zemlji, ja pišem za sebe i možda još šest prijatelja. I to je dovoljno. I to može da mi pomogne da unapredim svoje stvaralaštvo. Ali kada bih pisao za hiljade ljudi, pisao bih da udovoljim njihovom ukusu. A pošto ne znam ništa o njima, možda ne bih ni imao dobro mišljenje o njima, a to nikako ne bi bilo od koristi mojim delima. 


U razgovoru sa mojim prijateljem, gospodinom Alvarezom, o životu posle smrti, besmrtnosti, životu u tuđem telu ili umu, rekao sam da sam agnostik, kao što je bio i Spenser. Mislim da nemamo moć da to spoznamo, ali volim da budem otvorenih shvatanja. Tako da ukoliko me pitate da li verujem u zagrobni život ili ne, da li verujem u Boga ili ne, jedino mogu da odgovorim da je sve moguće. A ukoliko je sve moguće onda je takođe moguće da postoje i raj i pakao i anđeli. Ne treba im uskratiti tu mogućnost. Vidite, ja smatram da je neizmerno čudno to što moram da živim u svom telu, što moram da vas gledam kroz svoje oči, što moram da govorim ljudskim jezikom i da upotrebim ova usta; a ako su takve stvari moguće, zašto ne bi i mnoge druge divne stvari bile? Zašto ja ne bih bio besmrtan? Zašto ja ne bih bio božanstvo, besmrtno biće? Sve je to moguće, tako da ništa ne treba potvrđivati niti negirati.


Ne propustite priliku da se svakoga dana na sajtu www.laguna.rs obavestite o naslovima sa akcije Ako ste propustili, ili da informišete o onima koji će tek biti na ovoj akciji. Listu naslova možete pogledati i ovde.

Uživajte u čitanju!

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Horhe Luis Borhes

Horhe Luis Borhes

Horhe Luis Borhes rođen je u Buenos Ajresu 24. avgusta 1899. Sa devet godina preveo je Srećnog princa Oskara Vajlda. Njegova porodica se seli u Pariz 1914, da bi kasnije prešla u Ženevu u kojoj je Borhes naučio francuski. Pripremajući maturu interesuje se za velike pisce XIX veka i filozofiju; otkriva jevrejski misticizam posredstvom romana Golem G. Mejrinka. Na putu za Argentinu (1919) njegova se porodica zaustavlja u Španiji, u kojoj će Borhes pisati i kretati se u krugovima ultraističke avangarde. Po povratku u Argentinu (1921) učestvuje u pokretanju časopisa (Prizma, Proa), sa nekoliko mladih pisaca koji su se okupljali oko M. Fernadesa. Putovanjem u Evropu 1923. otpočinje period bogate spisateljske aktivnosti. Godine 1927. vid počinje da mu slabi, da bi potpuno oslepeo krajem pedesetih godina. Posle očeve smrti (1938), radio je u biblioteci punih devet godina. Zbog suprotstavljanja Peronovoj diktaturi bio je neprestano pod policijskom prismotrom. Posle Peronovog pada (1955), postaje direktor Nacionalne biblioteke, a potom profesor književnosti na Univerztitetu u Buneos Ajresu. Dobio je sa Beketom nagradu Formentor (1961), što mu je otvorilo vrata zapadnog sveta. Od tada počinje svoja putovanja u Ameriku i Evropu na kojima drži predavanja. Nagradu Servantes uručuju mu u Madridu 1980. godine. Umire u Ženevi 14. juna 1986. Ostao je zapamćen po svojim zbirkama priča, kao što su: Univerzalna istorija beščašća (1935), Maštarije (1944), Alef (1949), Brodijev izveštaj (1970) i Knjiga od peska (1975). Foto: Nancy Crampton

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com