Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Aleksandu Tijaniću posthumno nagrada za životno delo UNS-a

Aleksandu Tijaniću posthumno nagrada za životno delo UNS-a - slika 1
U Udruženju novinara Srbije (UNS) u nedelju, 22. decembra, uručene su godišnje nagrade, od kojih je nagrada za životno delo posthumno dodeljena preminulom direktoru Radio-televizije Srbije (RTS) Aleksandru Tijaniću.

Predlog za dodelu nagrade Aleksandru Tijaniću podneo je glavni urednik Informativnog programa RTS-a Nenad Stefanović, koji je u obrazloženju napisao da su mnoge Tijanićeve kolumne preživele decenije i postale prednacrt istorije, a za njegove tekstove otimali su se i prijateji i neprijatelji.

„Kroz ovu nagradu su se dogodile dve stvari, koje Tijanić možda nije sasvim do kraja želeo. Prva je da je dobio nagradu. U jednom od poslednjih intervjua rekao je da nikada nije dobio nagradu i da ne želi da prima nagrade. A druga je, takođe nešto na šta nije mogao da utiče – rekao je da on ne želi da ga srpsko novinarstvo pamti po bilo čemu. Koga će da pamti ako neće takve novinare kao što je bio Aleksandar Tijanić. Imao je temperament koji ne može da se penzioniše, vizije koje mu nisu dale da miruje, nije želeo da živi kao dosadni starac koji gnjavi druge“, naveo je Stefanović.

Nagradu je, u ime porodice, primila ćerka Zara, koja se kratko zahvalila rečima: „Ne znam šta bi tata rekao, ali ja ću reći samo hvala“.

Članovi žirija bili su: Ljiljana Smajlović, Olja Bećković, Branko Veselinović, Živorad Nikolić, Eržebet Pap Reljin, Gordana Eror, Mirjana Čvorić, Jelena Spasić, Zoran Jovanović i Nino Brajović.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Aleksandar Tijanić

Aleksandar Tijanić

Aleksandar Tijanić (1949, Đakovica – 2013, Beograd) bio je jedan od najznačajnijih srpskih novinara, publicista, dugogodišnji generalni direktor Radio-televizije Srbije. Mladost je proveo u Podujevu i Prištini, a onda upisao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Kao student, na inicijativu profesora Sergija Lukača, pozvan je da sarađuje u Ninu, gde započinje profesionalnu karijeru. Krajem 1970-ih počinje da piše za izdanja Politike, prvo za Auto Svet, potom u Ninu postaje urednik. Sredinom 1980-ih izabran je za glavnog urednika časopisa Intervju. Krajem 1980-ih sarađuje i sa zagrebačkim nedeljnicima Start i Danas, kao i sa splitskom Nedjeljnom Dalmacijom, gde se istakao svojom kolumnom „En passant“, u kojoj je kritički komentarisao tadašnji komunistički režim, odnosno događaje poznate kao antibirokratska revolucija, i predstojeći raspad SFRJ, zbog čega je dobio ironičan nadimak „gigant hrvatskog novinarstva“. U to vreme objavljivao je političke kolumne i u ljubljanskoj Mladini i sarajevskom Oslobođenju. Bio je jedan od novinara, pored Mirjane Bobić Mojsilović i Dragana Babića, koji su 1991. godine vodili kultnu JUTEL-ovu emisiju „Umijeće življenja“ u sarajevskom teatru Obala, u kojoj je intervjuisao u tom trenutku aktuelne političke ličnosti kao što su Milovan Đilas i Stjepan Mesić. Godine 1991, po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini, jedno vreme uređuje Sportski žurnal, a posle osnivanja Televizije Politika njen je prvi direktor (1993–1994) i potom prvi direktor novoosnovane BK televizije (1994–1996). Godine 1996, posle Dejtonskog sporazuma, izabran je za ministra informisanja u vladi Mirka Marjanovića, ali je posle šest meseci podneo ostavku. Pokreće dnevni list Građanin 1997, ali se list ubrzo gasi. Posle toga, do 1999. godine, piše kolumnu u nedeljniku Evropljanin. Posle oktobarskih promena bio je savetnik za medije i informisanje predsednika tadašnje SRJ Vojislava Koštunice (od 2001. do 2004). Od 2004. do smrti 2013. bio je generalni direktor Radio--televizije Srbije, koju je uspešno transformisao u javni servis. Objavio je publicističke i polemičke knjige: Ispod koša (1978), Šta će biti s nama (1988), Tajni život Srba, Hrvata i Slovenaca: kako se raspao boljševizam (1990). Do poslednjeg časa, do samog preloma rukopisa, Aleksandar Tijanić radio je na knjizi svojih izabranih kolumni, novinskih tekstova, polemika i članaka Ja. I niko moj, u kojoj se potvrđuje kao beskompromisni dijagnostičar srpske zbilje i britak i originalan kritičar bezmalo svih javnih ličnosti jugoslovenske i srpske političke i kulturne scene, kao i devijantnih pojava i turbulentnih događaja uoči, za vreme i posle raspada Jugoslavije.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com