Danka Lončar

Po meni još jedna Lagunina potresna priča u kojoj radi nekih moralnih načela i tobožnjeg ugleda kao i provincijalizma oni koji ne zaslužuju moraju da pate i ispaštaju ono što ne bi trebali... u kojoj djeca trpe i od roditelja i od okoline, ostaju starmlada, proždire ih brak kad ga zaključe ili iz nekog revolta odlaze od kuće i zaboravljaju na svoje korijene, uništavaju ih ili prekrivaju... Priča o razlici između dva svijeta, Indije i Amerike i tome kako je dijete koje je iz Indije otišlo u Ameriku naletilo na nešto nalik na plastičnu imitaciju onoga što je poznavalo kod kuće i kako se čudi ponašanju djece kojima je za razliku od njega i njegovih sunarodnika toliko toga dato, koja imaju slobodu i obilje a ne umiju da ih koriste i iskoriste...

Jasmina Šabanović*

Dok sam čitala prvi deo knjige, osećanja su mi bila prilično pomešana. Stvarno mi je bilo žao Ume, sirote devojke, a kasnije već i usamljene žene. Stalno sam razmišljala, kad bih mogla da joj pomognem i da je spasem od njenih roditelja koji su je tretirali kao da nije njihovo dete. A onda shvatim, da se sve to savršeno uklapa u sliku Indije, sa njenim specifičnim običajima i tradicijom. Drugi deo knjige mi je manje interesantan, pošto su životne navike Amerikanaca uglavnom dobro poznate dok Indija opčinjava svojim ukusima i mirisima.