Gordana Dubajić Sekulić*

Odavno nisam pročitala tako lep roman! Pisan u prvom licu, prikazuje život dečaka u zajednici sa majkom zavisnicom, preko hraniteljskih porodica, do odrastanja. Jezik je jasan, savremen, povremeno vrlo duhovit. Čim je patnja dece u pitanju, roman mora da je težak, ali je ipak pun optimizma, Sve preporuke.

Danijela T

Barbara Kingsolver je na vrlo upečatljiv način prikazala američko društvo koje je krajem XX i početkom XXI veka podeljeno na one koji žive američki san i na one koji su žrtve istog. Bilo je toliko tužno čitati o sudbinama junaka koji se bore ne samo sa zavisnošću, već i sa realnošću koja im je nametnuta. Prikaz Demona je zaista odličan. Postajući i sam superheroj, ovaj dečak prolazi kroz diskriminaciju, stečenu slavu zahvaljujući fizičkim sposobnostima. Ljudi koje poštuje i voli, bore se sa svojim demonima. Pronaći nadu i volju u takvoj sredini je napor i veliki podvig. Tomi i Dora su junaci koji su me najviše očarali, ali i pokorili svojim sudbinama. Još jedna knjiga o neustrašivim dečacima.

Ana

Barabara je ovim svojim djelom odala omaž velikom Dikensovom romanu Dejvidu Koperfildu. Ono što je Dikens opisao u svom romanu, probleme na koje je ukazao, nisu se mnogo promjenili ni sad. Društvena pravda, siromaštvo, glad, klasna nejednakost, borba radničke klase, otpornost ljudskog duha. Kada uporedimo Dikensovog Koperfilda i Barbarinog Koperheda, ništa se značajno nije promjenilo. Kroz glas Demona, ona govori u ime novih generacija djece, govori jezikom ljutnje, saosjećanja i nezadovoljstva. Iz njenih riječi izbija bijes, ogorčenost i kritika. U romanu Demon Koperhed iznosi svoju tužni priču. On prostim jezikom jednog dijeteta, iznosi svoju iskrenu ispovjest bez uvijanja i uljepšavanja. On je nevino i ranjivo dijete, siromah i žrtva zanemarivanja, zlostavljanja, predmet iskorištavanja i licemjerja pojedinaca, pohlepe i laži.

Vanja

Kakva knjiga!Bolna, teška, dirljiva, emotivna, a puna nade u bolje sutra. Tokom čitanja samo sam želela sa zagrlim Demona i ako je ikako moguće da ga nekako zaštitim. Pripovedanje je u prvom licu i to nam omogućava da se još više vežemo za Demona jer nam on sam priča svoju životnu priču. Ovo je knjiga o preživljavanju jednog dečaka, o siromaštvu, životu u hraniteljskim porodicama, o zavisnostima, drogi, maloj ruralnoj sredini, prijateljstvu, ljubavi. Dejmon (Demon) svoju priču započinje vrlo simboličnom rečenicom, sin je samohrane majke narkomanke, dečak koji je od najranijih godina morao da bude odrastao, koga su često odrasli izneverili, koji je doživeo i istrpeo mnogo nepravdi, zlostavljanja, izrabljivanja, koji je bio gladan i tužan, a koji samo želi da pripada negde, da bude voljen i koji se nada da će jednog dana otići da vidi okean. Stil pisanja je savršen,svega koliko treba,i opisa, i humora prožetim ironijom,i radnje,i zapleta. Rečenice su kratke,jasne. Ogromna preporuka!

Jole

Dopala mi se, a retko koja novija knjiga mi se zaista dopadne. Topla preporuka.