„Zaboravite Željka Ivanovića, antiratnog novinara iz ranih devedesetih, čovjeka koji je bio dio svih važnih projekata za stvaranje nezavisne medijske scene u Crnoj Gori (Krug, Monitor, Vijesti) lucidnog kolumnistu, pouzdanog hroničara našeg tranzicijskog lutanja, autora nekoliko vrijednih publicističkih knjiga… sve to zaboravite. Pred vama je sada Željko Ivanović, dramski pisac. Njegov Ludi kralj otkriva i pokazuje dubinu propasti jednog društva. Svi socijalni šavovi su popucali, svaka nepodopština je normalna, svi su razjedeni opštom ali i sopstvenom krivicom. Razgolićivanje sistema upravo počinje od te vrste uvida: zašto su i kako svi bili neka vrsta (ne)voljnih saučesnika. Autor se spretno poigrava i jednim sasvim ljudskim porivom, posebno prisutnim u totalitarnim ili autokratskim vladavinama: potrebom da se zamisli kako će završiti diktator. Hoće li ga snaći (pravedna) kazna ili će se, nekako izvući? Ivanovićev odgovor na to pitanje je dramski ubjedljiv.“ – Balša Brković, književnik i kolumnista „Kada ludi kralj bježi nakon pada sa vlasti, logično i taj bijeg mora biti ludilo svoje vrste. Ironično, likovi ove drame su pokušali u ludnici da nađu mir i spas od ludila koje vlada svuda oko njih i koje se uvuklo u sve pore društva. Duhovito a tragično ova drama slika presjek stanja društva koje ostaje posle ludog kralja. Nažalost, njegov odlazak nije kraj ludila i posledice će se još dugo osjećati.“ – Maja Todorović, dramska spisateljica i scenaristkinja „Ivanović je dobro zapisao sve loše što nam se događalo. Najbolje je što će se ova drama igrati, a najgore je što smo sa likovima iz drame živjeli 30 godina!“ – Đuro Radosavović, pisac