Onaj ko teče uzvodno, ušće mu je u izvoru.
U ovoj knjizi su sakupljene misli – dopisnice i pisma sebi i drugima. Tako je nastao nesvakidašnji dnevnik pesnika, stvaraoca koji nas je naučio da „u svemu valja imati mere, pa i u sopstvenoj smrti“.
I kada ostavlja beleške sebi, i kada piše o delima vajara Jovana Soldatovića, i kada ostavlja niz „parafraza“, Antić nas svakom svojom rečenicom podseća zašto je nemoguće živeti hrabro u ovom svetu bez njegovog poetskog žara.
Nemoj da kriviš pretke. Poniznost nije nasledna.
22.09.2020.
Bibliografija Miroslava Antića (1932–1986) liči na telefonski imenik nekog većeg grada. Tu su, naravno, „Garavi sokak“, „Plavi čuperak“, „In Memoriam“, „Besmrtna pesma“, ali među p...
više