01.05.2024.
Prebivališta
Danijela T
Postoji li neko mesto gde nismo u prolazu? Dezorijentisana, izgubljena, nesređena, neuravnotežena, zbunjena, potresena, smetena, neprilagođena, iščupana iz korena, ošamućena: pronalazim se u ovim srodnim pojmovima. To je prebivalište, reči koje me rađaju.
Naratorka kojoj nije potrebno ime već gore navedeni pojmovi, korača ulicama bezimenog italijanskog gradića. Radi na fakultetu, mada joj to ne pričinjava zadovoljstvo. Živi sama, u prolazu sreće neostavrenu ljubav, zapinje na mestima za koje smatra da su ostavljena za nju od strane roditelja. Kao nasleđe koje je opterećuje, koje je primorava da preispituje svoje dosadašnje bivstvovanje. lako se glavna junakinja bavi ozbiljnim preispitivanjima, to obično čini dok se opušta, nalazi u redu za plaćanje, u muzeju, u svim onim mestima koja su upisana u njen dnevni životni kod. Ne oseća se da naratorka pati što se nije oprobala kao supruga, majka, domaćica, ali je ipak, uočljiva jedna tiha, zametnuta bol u duši, sa kojom se bori.