Ana Mačkić

Ova knjiga vas udari u lice surovom realnošću naših prostora i mentaliteta. Iako je autorka Bugarka, ova priča može biti bilo čija. Može biti i hronika jednog porodičnog i generacijskog loma koji počinje tu u domovini a završava u praznini ,,američkog sna". Radnja nas vodi u postkomunističku Bugarsku. Vidjećete da vam je taj svijet mnogo poznat. Ljudi su gostoprimljivi ali duboko traumatični, hrana ukusna, priroda ostavlja bez daha. Ali taj mir se ne gradi na zdravim temeljima. Gledamo baku, pa majku, žene koje su čitave živote položile na oltar porodice, gušeći se u krivici jer nisu mogle, znale ili smjele drugačije. Ko su muškarci pored njih? Čvrsti oslonci ili kukavice? Oni bježe u tišinu, lažni autoritet, alkohol a ženama ostavljaju da nose sav teret preživljavanja. Unuka i kćerka Jana odlazi u Ameriku, vjerujući u mit o obećanoj zemlji, snu. Ali čim zakorači tamo suočiće se s surovom istinom. Ona luta ulicama kao iščupana iz korijena. Nova vrsta poniženja. Dok bogatima predstavlja slugu bez lica, siromasima u toj novoj zemlji otima radno mjesto i hljeb iz usta. Nigdje nije svoja a osjećaj krivice jer je napustila svoje je neizdrživ. Ne može se vratiti kući jer tamo je sve isto. Zato je i otišla. U Americi ne može ostati jer ni tu nije svoja. Kriva je jer nije uspjela. Kriva je i svojima jer je uopšte i pokušala imati drugačiji život od njihovog. Kako prekinuti krug? Kako prekinuti nešto što nosiš u kostima? Nešto što se prenosi sa generacije na generaciju. Dijete si majke koja te guši svojom žrtvom i oca čiji kukavičluk ne možeš više pravdati. Hoće li Jana naći oslobođenje i sahraniti prošlost? Hoće li uspjeti oprostiti porodici, prvenstveno majci, domovini a onda na kraju i sebi? Da li će oprostom naći svoj mir i slobodu?

Jelena Pavić

Još od kako mi je Karl Rosman (Kafka-Amerika) pokazao Ameriku, rado prihvatam dela doseljenika koji je vide iz jednog sasvim drugog ugla od onog koji je medijski reprezentovan celom svetu. Upravo je to razlog zašto sam posegla za knjigom mlade bugarske autorke Joane Elmi "Sazdani od krivice". Nisam očekivala da će me knjiga oduševiti i ono što mi se najviše dopalo je objektivnost autorke u opisima kako bugarskog društva, tako i ovog u visoko razvijenim zemljama. Priča prati tri žene, različitih generacija, baku, majku i ćerku. Evu, Lili i Janu. Njihovi životi su teški, ispunjeni različitim ideologijama i prevratima. Životom u provinciji i životom u Sofiji. Zatim odlaskom za boljim životom. Onog momenta kad se otvaraju granice narod napušta Bugarsku. Autorka se dotakla i kulturoloških i nacionalnih gradacija u Evropskoj Uniji Fantastično je prikazala migracije u svim postojećim smerovima, muško ženske odnose i najzad i Ameriku.